A War (2015)

U početku, ovaj danski kandidat za Oscara činit će vam se kao jedan od onih filmova koji je napravljen po nekom poznatom predlošku – vividne scene rata izmiješane su sa scenama obitelji vojnika. Združeni, vojnici uspijevaju prebroditi razne opasnosti bojišta, dok se njihovi najbliži kući bore sa mnogo banalnijim problemima. Ovakve scene odlično su režirane, te je teško ne predvjeti u kojem smjeru će se odvijati ostatak priče.

No, redatelj Tobias Londholm u svom rukavu čuva nešto mnogo kompleksnije i izazovnije nego što smo to navikli vidjeti od ratnih filmova današnjice. On želi podići moralne rizike do nivoa na kojem ćemo se svi zapitati i kritizirati sve što se događa u Afganistanu, a kasnije i u Danskoj. Putem ćemo shvatiti kako je gotovo nemoguće doći do nekog normalnog zaključka o događajima koje smo imali priliku vidjeti. Sve što se odvija u ovom filmu rezultat je rata koji je prepun nebrojeno mnogih mutnih situacija u kojima nije uvijek jasno tko je civil, a tko pravi neprijatelj koji te u idućoj sekundi može ubiti.

Londholmova priča fokusira se na Clausa Pedersona, vođu koji pokušava shvatiti sve aspekte situacije u kojoj se nađu on i njegovi ljudi. Nije potrebno dugo vremena prije nego napeta situacija odvede inače veoma sabranog Pedersona u jedan potpuno drugi smjer. On stoga donese brzopletu odluku koja će mu kasnije donijeti mnogo problema. Jedanaest afganistanskih civila smrtno strada kao razultat artiljerske paljbe koju je Pederson naručio kako bi spasio život jednog svog čovjeka.

Pohvalno je to što Pederson nije neki ovisnik o ratu, poput npr. lika kojeg je glumio Jeremy Renner u “The Hurt Lockeru”. On je stabilan, razuman vojni zapovjednik koji bi u svakom trenutku radije bio kući sa svojom ženom i djecom nego na ratištu, no također je i veoma odan svojim ljudima. Nastup Piloua Asbaeka ovaj konflikt čini veoma jasnim, te postaje sve snažniji i snažniji što priča više odmiče kraju.

Ponekad se čini kao da je ovaj film neki dokumentarac, što mu naravno mnogo pridodaje na njegovoj autentičnosti i emotivnosti, a na samom kraju svi ćete vjerojatno uvidjeti da nešto definitivno nije u redu sa činjenicom da se ljude stavlja u borbene situacije u kojima je gotovo nemoguće donijeti ispravnu odluku. Lindholnu svaka čast što nam nije ponudio neki laki izlaz iz ove kompleksne situacije – nemoguće je osuditi bilo koga u ovom filmu, jer nitko sam neće moći sa sigurnošću reći koju bi on odluku donio da se našao u njegovoj situaciji. U konačnici, ovo je jedan veoma kompleksan i uznemirujuć film koji će vam dati mnogo toga o čemu ćete još dugo nakon moći razmišljati.