Aftermath (2017)

Ako od ovog filma očekujete žestoku akciju sa Arnoldom i humoristične dijaloge, slobodno zaboravite na to. U “Aftermathu”, Schwarzenegger glumi Romana, čovjeka čiji je život u potpunosti uništen kada njegova žena i kćer preminu u avionskoj nesreći. Priča se vrti oko Romana i Jakea (Scoot McNairy), kontrolora leta koji je skrivio nesreću. Ova dvojica muškaraca žive različitim životima, no sada su zauvijek povezani zbog okolnosti nesreće.

Filmovi se obični fokusiraju na akciju koja dovodi do vrhunca, no ovaj film je sasvim posvećen onome što dolazi nakon, te u tome najviše i uživa. Iako je taj dio obično najmanje zanimljiv, on je ujedno uvijek i zapostavljen te zaboravljen. Kada dvoje ljudi prekine vezu, nitko se ne pita što je s njima nakon prekida. Ono što je zanimljivo u njihovoj situaciji najčešće su okolnosti pod kojima je do prekida došlo. Drama je u tom završnom dijelu uvijek pripitomljena. No, upravo to je ono što ovaj film čini unikatnim, završni dio je fokus, onaj dio koji je manje zanimljiv i kojem posvećujemo najmanje vremena.

Kako biste u potpunosti ostali uz ovaj film do samog kraja, potrebno je uistinu mnogo živaca i strpljenja. Tempo je veoma spor, kao lagano goruća vatra, no nikada niste sigurni do čega to sve zapravo vodi. Scene se izmijenjuju konstantno – jednom smo u jadima jednog lika, a drugi put u žaljenju drugog lika. Također, ovaj film nema pobjednika – svi su gubitnici u njegovoj priči. Svi su nešto izgubili zbog tragičnih događaja – nema niti jednog tračka nade, sve je veoma blijedo bez imalo obećanja da stižu bolji dani. Veoma jako cijenimo činjenicu da su se scenarist Javier Gullon i redatelj Elliott Lester odlučili držati premise koju su postavili na samom početku, iako je film od prve do zadnje scene izuzetno depresivan. Nema tu nimalo dobrih trenutaka niti hollywoodskog kraja koji će vam razdražiti srce. Priča se jednostavno tako dogodila, te ju je ekipa takvom odlučila i prenijeti na velike ekrane.

U konačnici, “Aftermath” je veoma unikatan film u smislu da se odlučio obraditi izuzetno depresivnu temu te njenim rezultatima. Ovaj film neće vas nimalo oraspoložiti, te ćete se vjerojatno osjećati kao govno nakon što ga pogledate. No, istina je ta da se sirove osjećaje uništenja ne može nikako zamaskirati, te je stvarno osvježavajuće pogledati film koji se odlučio tako nešto prikazati. Ovo je film i uloga koja je Arnoldu trebala kako bi se pokazao u jednom sasvim drugačijem svjetlu – on je sada u kasnim godinama svoje karijere, te mu je uistinu bilo potrebno da ga pamtimo i po nekoj zreloj ulozi – bolje to nego da je odlučio igrati na staru slavu. Sve u svemu, ovo definitivno nije bio film kakvog smo očekivali, no drago nam je da je “Aftermath” u nas unio malo prave, sirove emocije koja govori o prolaznosti života.