Afterparti (2017)

U svom nedavnom intervjuu nakon premijere svog novog filma “Afterparti”, redatelj i scenarist Luka Bursać izjavio je kako u filmu nije kritizirao socijalne tendencije među mladima u Srbiji, već ih je jednostavno zabilježavao. To zvuči veoma mudro i neutralno, no također je i apsolutno nemoguće. Snimanje filmova najčešće nije sociološko istraživanje koje zabilježava nešto na objektivan način, već filmovi uvijek sadrže mišljenje i stav svojih redatelja, te ih pokušavaju prikazati najbolje što mogu.

Za razliku od većine srpskih filmova današnjice, “Afterparti” nema nekih vidljivih problema sa produkcijskim vrijednostima. Film se zapravo čini mnogo skupljim nego što je vjerojatno bio, sa svojim klupskim scenama u kojima vidimo hrpetinu statista i poznate glazbe koja svira u pozadini. No, gotovo svaka scena u klubu izgleda jednako, kao da gledate srpske glazbene spotove, iako bi to zapravo mogao biti i nekakva vrsta komentara redatelja. Ono što se u tome svemu uspjelo izgubiti jest lik Gagija, vlasnika kluba, kojeg je odlično odglumio Dragan Jovanović – njegov lik nije niti prestrašan, niti smiješan, a čak ga niti ne vidimo jasno zbog zatamnjenosti samog kluba.

Ono što filmu nedostaje jest osnovna ideja o tome što raditi izvan kluba. Imamo neke crte priča o Maretu, njegovoj glumačkoj karijeri i vezi sa Tićom, dok njegove roditelje glume Slobodan Beštić i Lidija Vukićević, koji su uistinu odlični, no nažalost njihovi likovi nisu nešto duboko razvijeni. Također, znamo nešto i o Kinezu, njegovom poslu i njegovoj obiteljskoj situaciji, a nekad čak vidimo i još jednog njihovog prijatelja, Periku (Vladimir Gvojić), koji je na neki način glavni humoristični lik u filmu. No, sve to skupa nigdje ne vodi, a radnja se odvija veoma sporo. Umjesto toga, dobivamo vrijeđanje jednog drugog srpskog filma, ničim izazvanu pljačku kasina, isforsirani političko nekorektni humor, lošu porno scenu i mnogo veoma čudnih trenutaka.

Čak i ako na stranu stavimo Bursaćov očito čudan smisao za humor, film ima prilično mnogo scena koje jednostavno možemo opisati kao mržnju prema ženama. Sve do jedne određene scene u filmu, “Afterparti” može proći kao jedan veoma čudan film u ovom novom valu “beogradsko-depresivnih” filmova. No, nakon te scene, on jednostavno postaje veoma gadan film za većinu gledatelja. Naravno, sve ovisi o vašem osobnom ukusu, stoga je možda najbolje da mu pružite šansu i stvorite svoje vlastito mišljenje, no nemojte očekivati ništa spektakularno.