Agape (2017)

Novi film Branka Schmidta, “Agape”, njegova je treća suradnja sa scenaristom Ivom Balenovićem, te služi kao završetak njihove neformalne trilogije socijalnih kritika, nakon “Metastaza” koji se bavio klošarima, kriminalcima, drogerašima i alkoholičarima, te “Ljudoždera vegetarijanca”, koji se bavio organiziranim kriminalom, korumpiranim policajcima i lošim zdravstvenim sustavom. “Agape” se pak bavi crkvom, pedofilijom, božjom ljubavlju i netolerancijom među hrvatskom mladeži.

Priča slijedi Mirana (Goran Bogdan), svećenika u zagrebačkom predgrađu i učitelja vjeronauka u obližnjoj srednjoj školi. On se trudi biti uzor svojoj “djeci”, te se posebno brine za Gorana (Denis Murić), dječaka iz sirotišta – no, Goranovi prijatelji ubrzo zbog te činjenice dovode mladića u probleme. Kada se pak pojavi novi učenik Gabrijel (Pavle Čemerikić), koji postaje Goranov rival kod svećenika Mirana, stvari postaju mnogo kompliciranije.

Veteranski redatelj Schmidt u ovom filmu odlučio je baviti se mnogim temama, te ih je uistinu impresivno uspio sažeti u 77-minutni film. To zasigurno nije bio lak zadatak, pošto su on i Balenović mnogo puta mijenjali scenarij i njegove verzije, trudeći se kvalitetno napraviti likove i odnose među njima. Schmidt priču raspliće kao pravi majstor, dopuštajući likovima da dišu i atmosferi da se izgradi. Kadrovi snimanja veoma su realistični, a što se tiče cjelokupnog filma, on je jedan od onih koji će vam malo morati odležati prije nego ga u potpunosti pojmite.

Još jedan snažni adut u filmu jest gluma. Većina teškog posla bila je gotova onog trenutka kada je odabrana odlična glumačka postava, te je Schmidt samo trebao imati vjere u svoje glumce, a to je i napravio. Bogdan je sposoban pružiti nevjerojatnu dubinu putem samo svojih izražaja lica, dok Murić zasigurno ima blistavu budućnost kao glumac, jer je sposoban nositi se sa bilo kojim drugim glumcem u istom kadru bez da bude zasijenjen. Dinamika između njega i Čemerikića odlična je, a nastup veterana Ive Gregurevića prava je poslastica. U konačnici, ukoliko su vam Schmidtovi filmovi bili dobri, i ovaj će vam zasigurno biti takav. No, svi dobro znamo da ovakvi filmovi nisu baš za sve, stoga će sigurno biti veoma polarizirajućih mišljenja.