Age of Uprising: The Legend of Michael Kohlhaas (2013)

Kada je objavljena postava za filmski festival u Cannesu 2013.g, najveće iznenađenje bila je ova književna adaptacija slabo poznatog francuskog redatelja Arnauda Desa Pallieresa. U Cannesu, ovaj film, temeljen na romanu Heinricha Von Kleista iz 1810.g, jednostavno se zvao samo “Michael Kohlhaas”, kao i Kleistova priča. Distributer filma, Music Box Films, u međuvremenu ga je preimenovao u titulu koju sada nosi, a kojom su očito htjeli privući ponekog obožavatelja popularne serije “Game of Thrones”. No, iako ova osvetnička priča iz 16. stoljeća na površini uistinu izgleda kao neka epizode ova serije, ona ipak ne posjeduje neke “sočnije” elemente gore spomenute serije. Ovo je mnogo prizemljenija, rezerviranija afera, iako na momente zna biti izuzetno moćna, kada dozvoli sirovoj emociji da probije na površinu.

Za takve trenutke valja ponajviše zahvaliti Madsu Mikkelsenu, kao i za izdavanje filma u SAD-u, pošto ga je “Hannbial” učinio prilično popularnim na zapadu. On donosi svoju tipičnu čeličnu karizmu u lozi Kohlhaasa, trgovca konjima koji je upravo informiran o tome da je lokalni barun (Swann Arlaud) postavio nove zabrane na putovanja, uključujući putarine i obavezne putovnice. Ostavljajući dva konja iza sebe kao kolateralnu štetu, on odlazi u grad kako bi izgladio stvari, te se vraća tjedan dana kasnije i vidi da su njegovi konji u izrazito lošem stanju, gotovo potpuno izgladnjeli.

Njegovi pokušaji da dobije legalnu odštetu bivaju odbijeni od strane korumpiranog sudstva, a kada njegova žena (Delphine Chuilot) pokuša zamoliti princezu za novac, završi mrtva. Sve to skupa inspirira Kohlhaasa da oko sebe okupi skupinu istomišljenika i zajedno s njima krene u osvetničku pobunu. Naravno, uz to slijedi i mnoštvo krvi i mrtvih tijela koja će popločiti Kohlhaasov put.

Ili možda ipak ne. Kleistova priča nije akcijska, već dizertacija o prirodi osvete, što ju čini veoma teškom za filmsku adaptaciju. Tu i tamo možemo pronaći ponešto nasilja, no Kohlhaas nije primarno motiviran osvetom, čak niti kada njegova žena biva ubijena – on sam želi da zakon prizna kako je njemu počinjena šteta, jer u suprotnom život je kaos. U jednom trenutku, jedan svećenik pokušava nagovoriti Kohlhaasa da odustane, kazavši mu kako će bog naposlijetku podmiriti svačije račune – debata ove dvojice likova mnogo je vatrenija od bilo koje bitke koju ovaj film sadrži, a ovakvi trenuci erupcije emocija funkcioniraju veoma dobro.

Nažalost, nekim gledateljima ovakav pristup mogao bi biti ponešto dosadan, pogotovo u današnje vrijeme kada smo navikli na mnogo akcije, seksa i nasilja. No, za sve one kojima je možda puna kapa takvih filmova, ovo bi se mogao pokazati kao rijetki dragulj koji provocira vaš mozak, a ne vaše srce.