All Nighter (2017)

Čudno je da ovaj film ima jako malo interesa da bude farsa, pošto ima sve potrebne sastojke za to. Redatelj Gavin Wiesen veoma oprezno je režirao ovaj film, kao da se bojao da se ne pretvori u neku opću ludost, te je umjesto toga pokušao naći istinu u scenama koje traže ludost. Film nije nešto posebno efektivan, te rijetko uspijeva razviti svoju vlastitu osobnost, već je sličan kao svi drugi “filmovi koji se odvijaju tokom jedne noći”. Iako su redatelj i scenarist pokušali okrenuti stvar u smjeru komedije, ovaj film nažalost nikada nije dovoljno smiješan da bismo to nazvali uspjehom.

Nakon uvoda, “All Nighter” postaje potpuno predvidljiv, sa svojom napetom večerom između Martina i Galloa, u kojoj Ginnie pokušava biti sudac. Martin je vegetarijanac, Gallo je obožavatelj mesa, Gallo čitavo vrijeme propitkuje Martina neugodnim pitanjima i veoma brzo sve odlazi kvragu. Sve u svemu, ovaj film započinje kao bilo koja prosječna epizoda prosječne TV serije, a iako Hirsch i Simmons ne pretjeruju sa svojim nastupima, ozračje klišeja ipak je sveprisutno, te nam je jasno da neće biti nikakvih iznenađenja.

Ubrzo zatim ovaj film pretvara se iz “Meet the Parents” u ludi lov na Ginnie, koja izbjegava Gallove pokušaje da uspostavi kontakt s njom. Martin je jedini koji mu može pomoći pronaći ju, iako je Ginnie s njim prekinula nekoliko mjeseci prije. Njih dvojica zajedno kreću u potragu za njom, kroz nekoliko kvartova u LA-u, dok se film fokusira na neugodnu energiju između ove dvojice. Putem susreću razne Ginniene prijatelje, koji su u najmanju ruku “posebni”. Sve to trebalo bi biti veoma zabavno i smiješno, no nažalost nikada nećete dobiti isti osjećaj kao kada ste prvi put gledali “The Hangover.”

Ostatak filma prilično je predvidljiv – saznajemo više o povijesti između Galloa i Ginnie, a dvojica muškaraca polako počnu shvaćati jedno drugoga i stjecati sve više međusobnog poštovanja. Taj dio funkcionira veoma dobro, no ono što je ovom filmu bio primaran cilj – nasmijati ljude – jednostavno mu ne ide od ruke, pogotovo zato što je svjesno ograničio svoju ludost kako bi dao prostora iskrenosti. To je veoma neobičan umjetnički odabir, pošto je Hirsch poznat po svojoj komediji. U konačnici, “All Nighter” propustio je svoju šansu – on je formulaičan i dosadan, no možda će uspjeti izvući pokoji osmijeh iz vas.