All the Way (2016)

„Do kraja sa LBJ“ bio je Johnsonov slogan za kampanju i većinska inspiracija za naslov ovog filma, dramu koja priča priču o „slučajnom“ predsjedniku koji je u ured došao nakon ubojstva JFK-a. To su bila veoma burna vremena, stoga nije bilo nimalo vremena da se Johnson odmori i zagrije predsjednički stolac. Odmah nakon dolaska u Bijelu kuću, on se morao suočiti sa eskalirajućim ratom u Vijetnamu, dok je s druge strane pokušavao plasirati Civil Rights Act pod pristikom Martina Luthera Kinga.

Napetost je proizlazila iz Johnsonove interesantne pozicije – on je bio rastrgan između liberala i tradicionalista, između modernih struja koje su prevladavale i onih starih koje su ga i dovele u ured. Sve skupa, to je bila jedna velika političko-gladijatorska bitka. U ovom filmu, predsjednika Johnsona glumi Bryan Cranston, koji odrađuje veoma dobar posao. Iako je konstantno u konfliktu i nipošto ga ne bismo nazvali svecem, on ipak pokazuje i svoju osjećajnu stranu, koja će ga voditi kroz opaki svijet politike. Ovo je Johnson koji nije politički korektan, no veoma je odlučan u tome da svaka rasa ima svoja puna prava.

Film je također i veoma trezvena lekcija o vrstama argumenata i debatama koje se koriste protiv Civil Rights Acta, koje možemo pronaći i dan danas u trenutnim raspravama oko LGBT pokreta – anti-federalizam i strah od gubitka moći, stres političkih stranaka, te prioritiziranje prava vlasnika velikih poduzeća. Tada, kao i danas, mnogi ljudi koji su vodili ovakve svađe, radili su to kako bi sakrili one mnogo jednostavnije motive – netolerantnost i strah. Mnogi od argumenata koji su bačeni na Civil Rights Bill tokom sesija kongresa zasigurno će odjeknuti kod svih onih koji su frustrirani sa modernim pokušajima da se odbiju LGBT prava, pa čak i kontinuirane kampanje protiv nebijelačkih rasa.

„All The Way“ je prvenstveno teška lekcija o cijeni i muci koju treba platiti za napredak u američkoj demokraciji, te nemogućnosti činjenice da postoji predsjednik „dobričina“. On je također i ilustracija toga koliko se puno i koliko malo toga promjenilo u posljednjih 50 godina. Iako su se neki teatralni detalji izgubili u ekranizaciji, poput Johnsonovih monologa, čovjek u centru priče svejedno je veoma karizmatičan. Uz odlične sporedne glumce Langellu, Mackie, Lea i Whitforda, ova političko-socijalna drama gotov je savršeni primjerak post-Kennedyjevske ere.