Assassin’s Creed (2016)

I dalje nam nikako nije jasno kako se filmski producenti usuđuju naganjati filmske adaptacije video igara. Da, ima tu poznatih imena i brandova, te potencijala da se izvuče dobra lova – no takve adaptacije gotovo nikada ne uspiju dobro prijeći tranziciju na filmsko platno, pogotovo kada se radi o igrama otvorenog tipa koje ne slijede točno specifičnu priču. A ipak, prije nekog vremena imali smo priliku pogledati “Warcraft”, koji je prilično dobro uspio dočarati ogroman fantastični svijet iz istoimene igre, te nekako prilagoditi materijal koji je poznat po tome da nema gotovo nikakvih granica. A sada je sa nama i “Assassin’s Creed”, koji je, poput i “Warcrafta”, pun nedostataka, no ipak sadrži ono nešto što ga čini gledljivim i što će većinu gledatelja uspjeti zabaviti, posebice one koji su fanovi serijala igara.

Film se uistinu doima ogromno, kombinirajući sci-fi sa povijesnom fantazijom, dok slijedi Calluma koji je spojen na ogromni stroj i prebačen u sjećanja svog pretka, Aguilara, gdje ima priliku iskušati život ubojice. Oni su vješti u šuljanju i bježanju, koristeći nevjerojatne vještine kako bi uspješno izbjegli prijetnje Templara, te imaju posebnu sklonost skakanju sa viskoih tornjeva ili planina, demonstrirajući svoju nevjerojatnu sposobnost da koririgraju svoju putanju usred slobodnog pada. Oni su na neki način pravi super-junaci, koji se bore za prirodni kaos, dok Templari zahtijevaju potpunu kontrolu, iako se čini kao da se obje strane bore za isti cilj – mir. Film sadrži brojne spektakularne scene akcije, bitaka i potjera, a Kurzel relativno dobro uspijeva režirati ovakve scene, iako se pomalo boji u potpunosti dopustiti energiji da dosegne svoj puni potencijal.

Sama priča uspijeva se nekako održati u stabilnom stanju, ponajviše zahvaljujući Fassbenderu i Cotillard te njihovoj predanosti svojim likovima, koji pokušavaju što bolje mogu prodati znanost ovog filma i njegove fantastične epitete. Možda njihov trud nije toliko dobar da zaslužuje ponovna gledanja, no za jedno gledanje, Kurzelova vizija prilično je privlačna, te veoma dobro prikazuje vječni rat koji se nalazi u samom srcu izvornog materijala, koji se na kraju prenese na sve vremenske periode, što dovodi do provokativnog svršetka koji ideju s jabukom dovodi do svog prirodnog kraja.

Iako “Assassin’s Creed” nipošto ne bismo nazvali savršenim filmom, kao što je uvijek i slučaj za adaptacijama video igara, gameri će bez sumnje biti oduševljeni i reagirati potpuno drugačije nego prosječni gledatelji. No, prvi hitac ispaljen iz ove popularne franšize od strane Kurzela veoma je interesantan i vizualno veoma dobar, te je jasno da je izvorni materijal ozbiljno svhaćen, njegov pomalo luckasti koncept objeručke zagrljen, te pronađeno njegovo pravo srce. A što će biti dalje, to ćemo vidjeti.