Beta Test (2016)

Ljubitelji teorija zavjere i sličnih scenarija vjerojatno će biti veoma zadovoljni ovim paranoičnim retro energetskim trilerom u kojem developer video igara ozbiljno želi oduzeti pravo na nošenje oružja. No jedina druga publika za ovaj niskobudžetni sci-fi akcijski triler bili bi obožavatelji B-filmova koji imaju ljubav prema onakvoj vrsti filmova kakva je tokom 80-ih završavala na policama videoteka. U jednom dijelu ovo filma, jedan lik zatraži kokice i sodu, dok gleda kako se akcija pred njim odvija na velikim monitorima. U stvarnosti pak, gledatelji će vjerojatno konzumirati pivo i buritose, dok gledaju apsurdnost koja se odvija pred njihovim ekranima.

Glavni junak priče je Max, kojega glumi Larenz Tate. On je bahati, no ipak povučeni beta-tester koji godinama nije izašao iz svoje kuće, zbog toga što su njegovi ljubomorni rivali jednom upucali njegovog psa iz nehaja. Kincaid prisili Maxa da isproba kontrolirati Creeda kako bi „popeglao bugove“ iz nove tehnologije. No Creed, koji je inače očito opaki lik koji svima trga kosti, reže grkljane i praši guzove, uspijeva se pobuniti kako bi spasio svoju ženu iz Kincaidovog zarobljeništva.

Gluma je veoma kruta, no to je problem kojeg bi neki bolji redatelj znao riješiti. Australac Manu Bennett uspijeva ispasti kao neki zbunjeni Hugh Jackman, no ljubitelji serije Spartacus sjećat će ga se kao gladijatora Crixusa, a glumio je i u mnogim drugim serijama. Laranz Tate, osim što glumi glavnu ulogu, uspio je zgrabiti i producentsku ulogu, dok njegova showbiz braća Lahmard i Larron služe kao dvojica glavnih producenata. On je napravio dosta rada na televiziji, nedavno sa velikim neuspjehom „Game of Silence“, no i nekim dobrim serijama poput „House of Lives“, a također je bio odličan u ulozi Black Shawna u seriji „Rescue Me“. Određena bahatost iz te uloge očito je vidljiva i u ovom filmu.

Ipak, naposlijetku, „Beta Test“ funkcionira najbolje kao homage filmovima iz Reaganove i Busheve ere koji su mamili ljude u videotekama. Loše osvijetljenje unutarnih scena, brzinski potezi po sumnjivo napuštenim cestama, brčine u stilu 80-ih na licima voditelja dnevnika, agresivna glazbena pozadina i melodramatsko čitanje linija od strane glumaca, sve to upućuje na gore spomenute filmove. Stoga, ako u svom srcu imate posebno mjesto za njih, ovaj film bit će vam prava poslastica.