Black Panther (2018)

Trenutno se nalazimo u svijetu koji bi radije dizao zidove nego ih rušio, što najnoviji Marvelov film, koji je posvećen afroameričkoj kulturi i identitetu, čini veoma nužnim i prijeko potrebnim. Riječ je o filmu o superjunaku koji posvećuje mnogo vremena ostavštini te vrijednosti onoga što tokom života možemo naučiti, te koji nam želi pokazati da valja cijeniti ono odakle smo došli. Osim toga, on je i veoma odlična avantura sa odličnim produkcijskim vrijednostima, genijalnim akcijskim scenama i pregršt humora. Drugim riječima, riječ je o blockbusteru koji u sebi sadrži i važnu poruku, što je uistinu nešto vrijedno pohvale.

Redatelj Ryan Coogler napravio je izuzetan posao uklopljavanjem Wakandske kulture u priču, bilo da je riječ o drevnim afričkim borilačkim vještinama koje je naš junak naučio ili korištenju afričkih bubnjeva za glazbenu podlogu. U ovom slučaju, činjenica da je glavni lik Afrikanac nije samo crtica u njegovom životopisu, nego njegovo glavno oružje, njegova prednost u odnosu na njegove neprijatelje – ono što ga definira. Ipak, činjenica da je Wakanda izolirana od ostalih afričkih nacija od njenih stanovnika napravila je ljude koji imaju pomalo nerealna gledišta – oni nikada nisu iskusili kolonizaciju niti glad.

Valja reći kako je Killmonger prava zvijezda ovog filma, iako mu je Shuri odmah za petama. Nažalost, to nas dovodi do zaključka da je glavni lik, T’Challa, prilično razočaravajuć. Sporedni glumci puni su odličnih nastupa, no naš glavni lik pomalo je prekriptičan, ili mu jednostavno nedostaje dašak karizme. Navikli smo da je u Marvelovim filmovima glavni lik najkarizmatičniji od svih, kao što je slučaj sa Tonyjem Starkom ili Thorom. No Boseman jednostavno nije dobio dovoljno kvalitetnog materijala s kojim bi to mogao postići, te se više doima kao protagonist DC filma – poput Batmana ili Supermana.

To naravno ne znači da je ovaj film depresivan ili bez humora – mnogo toga nasmijat će vas, a film je uistinu zabavan, posebice svijet Wakande iz kojeg nikada nećete htjeti izaći. No, uz komediju, ovoga puta imamo i socijalno-političku notu, koja dokazuje da ponekad moramo istupiti iz stvarnosti kako bismo ju u potpunosti mogli razumjeti. Stoga, iako je ovaj film na prvi pogled nešto mnogo drugačije od ostalih Marvelovih filmova, on je ipak satkan od istih niti – ogromna, zabavna produkcija koja ima mnogo toga za reći. No, ono što je najbolje od svega – ovaj film odiše karakteristikama redatelja Ryana Coogler, što je, s obzirom na njegovu nedavnu povijest filmova, veliki kompliment.