Breathe (2017)

Andy Serkis očito je majstor u izražavanju emocija na način na koji većina ljudi ne izražavaju emocije – on je poznat po svojim ulogama koje su gotovo uvijek kompjutersko animirani likovi – stoga je prirodno da se drži svoje zone u ovom, njegovom prvom, redateljskom uratku. Film priča istinitu priču o ljubavi između Robina Cavendisha i njegove žene Diane, u trenucima koji su za njih bili veoma teški. Tematski, on istražuje restrikcije s kojima se ljudi suočavaju ususret teškim bolestima, no u dobu u kojem je tehnologija bila mnogo nazadnija nego danas.

Iako Andrew Garfield uistinu dobro dočarava kako je to biti paraliziran, njegove ekspresije lica nažalost nisu dovoljno raznolike da nam prenese različite osjećaje koji variraju od tuge do sreće. On u ovom filmu izvodi jedan od najširih osmijeha koje smo ikad vidjeli na ekranu, a s druge strane škrguće zubima kada se suočava s negativnim vijestima. Opet moramo reći kako je njegov nastup uistinu solidan i temeljen samo na pogledima i jeziku tijela, što je vjerojatno i najjači adut kojeg Serkis ima u ovom filmu. Sve to dobivamo zahvaljujući Serkisu i njegovim krupnim kadrovima Robinovog lica, koje je jedini dio tijela kojeg on može kontrolirati.

Ipak, ovaj film očito nije htio dublje istražiti poteškoće s kojima se ljudi poput Robina suočavaju, te je umjesto toga odlučio biti serijal emotivnih trenutaka pomoću kojih se Robin veoma malo razvija kao lik. Također, u mnoge stvari gledateljima će biti teško povjerovati, pošto je dosta toga romantizirano, umjesto da je prikazano nešto realnije. Razlog za ovakav pristup zapravo je jasan – Jonathan Cavendish jedan je od producenata ovog filma, stoga je ovaj film ipak više hommage Robinu, a sama tematika pogodna je i za sezonu Oscara, pošto Akademija obožava ovakve filmove.

Uz to, redateljsko umijeće Andyja Serkisa ipak je pomalo amatersko, neuredno, te se film doima kao TV film umjesto prava hollywoodska produkcija. “Breathe” se odvija tokom čak dva desetljeća, no likovi se niti u jednom trenutku ne doimaju stariji niti zreliji. Da na ekranu ne vidimo natpis koji nam govori koliko je vremena prošlo, ne bismo niti pomislili da smo proputovali kroz vrijeme u budućnost. Ipak, ovo je svakako priča koju je vrijedno ovjekovječiti, a nastupi glumaca uistinu su kvalitetni, stoga ako volite ovakve drame, “Breathe” je naša topla preporuka.