Calvary (2014)

Ako ne znate tko je Brendan Gleeson, ne zamjeramo vam. On je jedan od najpodcijenjenijih glumaca današnjice, koji podiže svaki film u kojem se nađe za nekoliko razina. A kada vam kažemo da je ovo njegov najbolji nastup, onda vam je jasno da se radi o izuzetno dobrom filmu. Gleeson je u skoro svakoj minuti filma, jednako uspješno nosi teret ovog filma, kao što i njegov lik nosi teret svojih župljana.

Tonski, film je prilično mračan, bez mnogo humora, a kada se i nađe pokoja humoristična scena, ona se doima jednako bolnom koliko i smiješnom. U suštini ovo je tmurna priča o čovjeku kojeg sve više muči činjenica da će ubrzo umrijeti, a McDonagh uspijeva ostvariti prilično gotičku atmosferu iz Irskih krajolika. Nažalost, film je pun nepotrebnih sporednih likova koji se doimaju sličniji karikaturama nego pravim, razvijenim likovima, a emotivan dijalog McDonaghu baš i nije jača strana, što je vidljivo iz odnosa Jamesa i njegove kćeri koji je veoma nespretan.

No, kada god ovaj film krene nizbrdo, pojavi se Brendan Gleeson, stari profesionalac, koji ga ponovno vrati na ispravan put. Otac James Lavelle je briljantno napisan lik, a Gleeson se u potpunosti uživio u svaki njegov milimetar. On je taj koji gledatelje cijelo vrijeme drži zainteresiranima, a činjenica da je u potpunosti uvjeriljiv čini svršetak ovog filma toliko snažnim.

Naposlijetku, ovo je veoma inteligentno napisan film, sa unikatnom premisom i veoma dobrim okom za predivne kadrove. Iako je u nekim trenucima pomalo dosadan, zahvaljujući Gleesonu ovaj film ipak možemo preporučiti svim gledatljima koji vole nešto malo drugačije od normalnog, no nemojte očekivati da će vam ovaj film ostati u trajnom sjećanju.