Chronicle (2012)

Već smo vidjeli desetine „found footage“ filmova u 13 godina otkad je izašao „Blair Witch Project“ no nikada niti jedan niju kojem je taj stil toliko isforsiran kao u ovom. Kao da su kreatori imali odličnu ideju za tradicionalan film, no iz nekog razloga su ga morali snimiti u tom stilu, jer su izgubili okladu ili nešto slično. A to je nažalost velika šteta, jer bez tog dijela, „Chronicle“ je prilično interesantan i kreativan pogled na tinejdžerske superjunake.

Nakon što dobiju svoje moći, dečki ih iskorištavaju na tipične načine na koje bi ih koristili obični tinejdžeri – za osvajanje cura, spaćke u školi i slično. No, kako nam je poznato, jake moći i jaka ljutnja koju osoba drži u sebi mogu biti jako opasni. Nakon što im prestanu biti zabavne, što bi njih trojica trebala učiniti sa tim moćima? To pitanje glavna je tema trećeg čina ovog filma, kada se pretvara iz simpa akcijskog filma u neugodan triler-horror.

Iako imaju karizmu kao grupa, nijedan glumac zasebno se ne ističe posebno. Mattovo citiranje filozofa nije jednako dobro kao i dati mu karakter, a Andrew, s kojim bi se gledatelji trebali poistovjetiti i simpatizirati, ima život prepun filmskih klišeja. Ipak, najveći problem filma ipak predstavlja forisrano korištenje „found footage“ stila, te se u filmu stalno traži neko opravadnje od strane likova da se moraju snimati kamerom – prva stvar koju Andrew napravi kada dobije moći jest da podigne kameru i vrti ju oko sebe kako bi se snimao.

To nema nikakve logike jer bi onda film izgledao kao normalan film, a ne kao „found footage“. Osim tih nedostataka, film je inače veoma kvalitetan te ga preporučamo onima kojima je možda malo dosta klasičnih „superhero“ filmova, kao dozu nečega malo drugačijega.