Collateral Beauty (2016)

“Collateral Beauty” je jedan od onih filmova koji se trudi rasplakati vas, no jednostavno je toliko nespretan u svojim manipulacijama da će vam ga gotovo biti žao, kao što bi vam na primjer bilo žao kada bi ste shvatili da je lopov koji vas je pokušao opljačkati zapravo držao lažni nož te ima dvoje djece koja su mu doma gladna.

Film je priča o Howardu (Will Smith), voditelju marketinške agencije, koji se pretvorio u depresivnog zombija otkad mu je prije dvije godine preminula kćerka. Njegovi poslovni partneri – koji su također i njegovi najbolji prijatelji (ovo je jako bitno zapamtiti) – ne mogu ga nagovoriti da se i dalje bavi poslom, te zbog toga gube svoje brojne bitne klijente. Oni žele da Howard proda tvrtku prije nego što propadne, no on odbija razgovarati o tome, kao i o bilo čemu drugome. On samo stoji u svom uredu po cijele dane, slažući lance od domino kockica kako bi ih na kraju dana mogao srušiti. On je živuća metafora.

No, Howardovi partneri dobiju briljantnu ideju – oni će zaposliti glumce koji će glumiti Smrt, Ljubav i Vrijeme te se pojavljivati Howardu kao odgovor na njegova pisma istima. Howrad će pomisliti da je lud, te će oni veoma lako moći dokazati da više nije sposoban voditi firmu, stoga će ju ipak moći prodati prije nego izgube sve. Svaki njegov prijatelj radi sa različitim glumcem, stoga je uloga svakog glumca reprezentativna za probleme koje taj prijatelj ima sa Howardom. Ljubav (Keira Knightley) dobiva upute od očajnog Whita, Vrijeme (Jacob Latimore) daje savjete Claire, a Smrt (Helen Mirren) savjetuje toksičnog Simona. Tu i tamo u filmu se pojavljuje trunka misticizma, kao da se sve ovo događa prema planu univerzuma. No, ta nocija je prilično loše osmišljena, kao i ostale nocije u filmu, koje nam dolaze iz uma scenarista Allana Loeba (“The Dillemma”, “Just Go with It”).

Ponekad će netko prigovoriti ovom veoma okrutnom i pogrešnom planu, no nikada dovoljno da odgovore ostale od nastavljanja s istim. Iako su ovi likovi navodno visoko obrazovani profesionalci, oni se generalno ponašaju kao totalni moroni koji nisu sposobni vidjeti ništa dalje od svojih noseva, a čak i najtalentiraniji glumci među njima jednostavno nikako ne mogu podići ovaj film iznad njegovog plitkog materijala. Redatelj David Frankel (“Marley & Me”, “Hope Springs”) cijeli film snima sa visokim sjajem, kao da se radi o ljetnoj romantičnoj komediji umjesto žalosnoj drami. S jedne strane, nikako nam nije jasno što su on, Loeb i ostali mislili kada su krenuli raditi na ovom projektu, a s druge strane ipak možemo vidjeti kako bi određenim ljudima ovaj film mogao biti prilično dobar, iako većini vjerojatno neće biti ništa posebno.