Colossal (2016)

Redatelj Vigalondo započinje svoj najnoviji film sa flashbackom koji se odvija 25 godina u prošlosti, kada se ogromno čudovište misteriozno pojavilo ni od kuda usred Seula u Južnoj Koreji. “Colossal” se zatim vraća u trenutno vrijeme, u kojem Gloria (Anne Hathaway) dolazi kući u kasne jutarnje sate, nakon još jedne noći pune tulumarenja, zbog čega ju njen razočarani dečko Tim (Dan Stevens) izbaci iz stana. Gloria se stoga odluči vratiti u svoj rodni grad, kako bi ponovno pokrenula svoj život. Tamo se ponovno zbliži sa svojim starim prijateljem Oscarom (Jason Sudeikis), koji je vlasnik kafića, te joj on ponudi posao. Misleći da njen život napokon ima smisla, Gloria doživljava šok kada shvati da je na neki način povezana sa ogromnim čudovištem koje se sada ponovno pojavilo u Seulu. Ona se sada mora suočiti sa svojim vlastitim demonima kako bi napokon uspjela zatomiti čudovište na drugom kraju svijeta.

Kroz svoju karijeru, Vigalondo nam je uvijek davao nevjerojatno hrabre poglede na svijet, a “Colossal” nije nimalo drugačiji, pošto je i njegova tematika puna dobrog humora – redatelj se fokusira na humor u Glorijinoj nevjerojatnoj situaciji, te od njega čini alegoriju za neodgovornost koja proizlazi iz opijanja i ostalog nedoličnog ponašanja. Iako film svoju tematiku shvaća veoma ozbiljno, scenarij je pun velike količine humora i srca, a Vigalondovi glumci bez problema se uspijevaju nositi sa konstantnim promjenama tona priče. Hathaway ponovno pruža fenomenalan nastup – njen ranjiv i neuredan portret Glorie pun je osjetnog konflikta, posebice u trećem dijelu filma. Ipak, najveće iznenađenje vjerojatno je Sudeikis, koji je uistinu dokazao kako se jednako lako može nositi sa dramatičnim materijalom, kao i onim mnogo lakšim i humorističnijim.

Što se tiče čudovišta u filmu, ona su veoma graciozno prikazana, a inteligentan način njihovog korištenja, te davanja osobnosti istima, “Colossal” čini jednim od rijetkih filmova o čudovištima koji je mnogo više od samo pukog gledanja divovskih stvorenja koja ruše sve što im se nađe na putu. Unatoč ponekad grandioznoj naravi priče ovog filma, on također posjeduje i veoma rijetku intimnost, posebice što se tiče redateljevog pristupa sa ljudskim likovima. To ovaj film čini podjednako filmskim čudom, no i dubokom karakternom dramom. Veoma mali broj redatelja uspijeva konzistentno prkositi žanrovskim elementima, no Vigalondo je definitivno jedan od njih, a “Colossal” je još jedan primjer njegove sposobnosti da ruši njihove granice. Dodamo li tome odlične nastupe od strane Hathaway i Sudeikisa, ovaj film ima doslovno sve što možete poželjeti.