Dalida (2016)

Rođena u Egiptu unutar talijanske obitelji, Dalida je bila jedna od najpoznatijih francuskih pjevačica od kraja 1950-ih do 80ih, sa bogatim repertoarom pjesama koji su bili jednako raznoliki kao i njen privatni život. Za očekivati je onda da je takva karijera i priča pravi temelj za biografski film, a “Dalida” francuske redateljice Lise Auzelos uistinu se trudi natrpati što više toga u svoje dvosatno trajanje. No, to je možda i dio problema koje ovaj film ima, jer je ova drama podložna nekim tipičnim simptomima biografskih filmova, uključujući naglasak na priči i incidentu umjesto na samom liku o kojem se u filmu priča.

Ipak, ovaj ponešto površni pogled na tragičan i izmučen život jedne žene ima uistinu fenomenalnu impresiju – ne bismo to nazvali nastupom, nego uistinu impresijom – od strane nepoznate glumice Sveve Alviti, koja ne samo da izgleda gotovo jednako kao i pokojna zvijezda, već je, kao i ona, karizmatična sila prirode koju je jednostavno nemoguće ignorirati. Osim u Francuskoj, gdje je ovaj film već uspio šarmirati preko pola milijuna gledatelja, ovaj biografski film mogao bi dobro proći i u ostalim zemljama u kojima je Dalida bila poznata (ipak je prodala preko 170 milijuna ploča diljem svijeta).

Unatoč ranom razvodu nakon braka sa jednim poljskim slikarem, priča se kako je Dalidi uvijek najvažniji bio njen prvi muž Lucien Morisse, koji je otkrio i njegovao njen talent. No, njihova burna veza u ovom filmu nije iskorištena u svrhu glavne priče, već je Morisse samo jedan od mnogih ljudi koji su bli očarani Dalidom, a koji uključuju i Luigija Tenca, talijanskog studenta s kojim je zatrudnijela, te francuza koji se pretvarao da je grof, a kojim je Dalida iz nekog razloga bila potpuno očarana. Jedini muškarac u njenom životu koji je bio stalno prisutan jest njen brat Orlando, koji je kasnije postao njen producent i cijelo vrijeme se brinuo o njoj, posebice nakon njenog prvog pokušaja samoubojstva.

Iako su njeni filmovi varirali po svojoj kvaliteti, redateljica Azuelos uvijek je bila veoma dobra sa glumcima, a ta kvaliteta i ovoga puta dobro ju je poslužila – radeći sa gotovo potpuno nepoznatom Alviti, ona je od nje uspjela izvući sve najbolje. No, nemoguće je samo na temelju ovog filma reći je li ona uistinu dobra glumica, pošto je ovo bila totalna imitacija. Ostatak glumačke ekipe solidan je, no Alviti nitko nije niti do koljena. Što se tiče tehničke strane, “Dalida” je iznimno polirani proizvod, no u konačnici možemo reći da se ipak trebao nešto više fokusirati na lik i djelo Dalide, nego na njene veze i incident koji je okončao njen život.