Denial (2016)

“Denial” je odličan primjer filma u kojem nadprosječno talentirani glumci mogu podići kompletan materijal. U suštini on je film koji se sastoji od samo četiri lika – Rachel Weisz glumi Deborah E. Lipstadt, židovsko-američku profesoricu studija o Holokaustu, koja je 1993.g. izdala svoju knjigu “Denying the Holocaust: The Growing Assault on Truth and Memory”. Ta knjiga istraživala je i osuđivala Holokaust, okomljavajući se posebice na Davida Irvinga (Timothy Spall), povjesničara i neo-nacista koji je tvrdio kako židovi nisu ubijani u Auschwitzu. Ljut zbog njenih izjava o njemu, Irving je tužio Lipstadt zbog klevete. Budući da je Irving britanac, to je značilo da je Lipstadt morala dokazati svoju nevinost, zajedno sa svojim legalnim timom – Anthonyjem Juliusom (Andrew Scott) i Richardom Ramptonom (Tom Wilkinson).

Scenarij poznatog kazališnog scenarista i Oskarovca Davida Harea (“Damage”, “The Hours”) nepokolebljivo je snažan – on povlači paralelu između notornog Irvinga i Trumpa, koji su obojica ljudi koji koriste mržnju u kombinaciji sa slabim dokazima kako bi stekli svoju popularnost. No, ono što Hareovu priču uistinu podiže na visok nivo su četiri glumca koji su jednostavno savršeno odradili svoj posao. Weisz, koja u ovom filmu ima Queens nagalasak, uspješno izbjegava upasti u tipični Woody-Allenovski stereotip o židovima iz New Yorka, dok istovremeno fenomenalno prikazuje borbenost svog lika, kao i njenu emotivnu ranjivost.

S druge strane, Spall je apsolutno odličan kada god se nađe na ekranu. U jednom trenutku, dvojica članova Juliusovog legalnog tima zapažaju kako je Irving jednako karizmatičan koliko i ljihav – a upravo tu kvalitetu Spall uspijeva prenijeti bez imalo problema. Jedna od manjih zamjerka filmu jest činjenica da se većina sočnog materijala ovog glumca odvija u prvoj polovini filma, dok se drugi dio primarno fokusira na Lipstadt i njen legalni tim. Bilo bi super da smo vidjeli nešto više Irvingove priče i njegovog privatnog života. Ipak, ovo je zamjerka koju ćete uočiti tek nakon što pogledate film u cjelosti, stoga ne možemo reći kako će to naštetiti vašem uživanju u gledanju filma po prvi put.

Režiran od strane Micka Jacksona (“The Bodyguard”), ovaj film nije nešto previše impresivan u vizualnom smislu. On nema gotovo nimalo silskih ukrasa, što ostavlja dojam kao da gledate neki BBC TV film. Tom dojmu pomaže i činjenica da su Weisz i Hare već surađivali na jednom takvom, “Page Eight”. Ipak, za ljubitelje pravnih drama ili ljude koji jednostavno vole gledati odlične karakterne glumce koji se fenomenalno nose sa prilično mesnatim scenarijem, “Denial” je i više nego dobra preporuka.