Devil (2010)

Priča ovog filma nije ništa loše, štoviše prilično je interesantan zaplet staviti petero stranaca koji bi se međusobno mogli pobiti svakog trenutka u klaustrofobičan prostor. No, ono što je problem ovog filma je dijalog, koji je prilično neuvjerljiv, a inzistiranje da je jedan od putnika vrag, je prilično nepotrebno te umanjuje misterioznost i nesigurnost koja je inače mogla biti prisutna među gledateljstvom.

Redatelj John Erick Dowdle prilično je dobro iskoristio klaustrofobične prostorije u filmu „Quarantine“, te je i ovoga puta napravio dobar posao sa scenama u liftu. Također odlično luta po vanjskom prostoru, krećući kamere gore-dolje po neboderima i kroz ogromne dvorane. Time postiže određen napeti ton, koji doduše nije prilično strašan, ali nije niti dosadan.

Što se tiče glumaca, svi su dali veoma uvjerljive nastupe. Posebno valja istaknuti dvoje – Chris Messina je fantastičan u ulozi konfliktnog detektiva Bowdena, dok je Jacob Vargas veoma dobar sa svojim tipičnim prizemljenim stilom glume. Nažalost, što priča više odmiče kraju, u nju se počinje gurati sve više elemenata sudbine i slučajnosti, što ovaj film skreće od smjera strave prema smjeru budalastog. Nakon toga film se jednostavno više nikada ne oporavlja, te će vas kraj ostaviti veoma razočaranima.

Osim tih problema, „Devil“ je prilično dobar klaustrofobični horor film koji koristi mjesto radnje, vizuale i zvuk kako bi publiku i putnike namučio da saznaju tko je zapravo samo običan putnik, a tko inkarnacija zla. Odgovor je mnogo kompliciraniji od onoga što vam se na prvi pogled čini. Iako nije nikakvo remek-djelo, film je topla preporuka svima onima koji žele malu dozu straha za vikend.