Dunkirk (2017)

Christopher Nolan redatelj je apsolutno nevjerojatnih sposobnosti, a njegov novi povijesni film “Dunkirk” ponovno potvrđuje njegovu genijalnost. No, zbog činjenice što je odabrao maknuti sav povijesni kontekst koji okružuje ovu bitku iz filma, te kako bi što bolje mogli upoznati ove anonimne likove, on je napravio film koji nema nikakvu epsku kvalitetu, koji ne uspijeva prenijeti ogromnu važnost Dunkirka, a naposlijetku i film koji u vama neće pobuditi nikakve osjećaje. Ono u čemu film funkcionira veoma dobro jest gluma i sitni trenuci intime – no Nolan naprosto nije uspio spojiti epsko sa intimnim.

Ono gdje Nolanova klaustrofobičnost i intimni pristup najbolje funkcioniraju jest u zračnim bitkama. Tom Hardy i Jack Lowden glume RAF pilote koji se upuštaju u zračne bitke oko plaže Dunkirk. Sa IMAX kamerama postavljenim na modificiranim YAK avionima, Nolan nas odvodi u nebeske visine iz kojih ćemo vidjeti uistinu spektakularne zračne scene. Ipak, negativna strana ovog pristupa je ta da će vam biti jasno zašto se ljudi na zemlji pitaju gdje su piloti – doima se kao da je zračna borba bila veoma mala i kratka, a zapravo nije bilo tako.

Osim zračne, i pomorska bitka veoma je dobro izvedena s tehničke strane. Dobit ćete jasan dojam koliko je to klaustrofobično nalaziti se na brodu, te koliko je zastrašujuće kada na njega počnu padati granate. Također, gluma u ovom dijelu daleko je najbolja u cijelom filmu. Mark Rylance i njegov sin, te tiha komunikacija između njih dvojice, uistinu su odlični, a scena utapanja mornara jedna je od najstravičnijih i najpamtljivijih scena u posljednjih nekoliko godina.

Iako na moru i u zraku film funkcionira veoma dobro, mjesto gdje je zakzao jest na kopnu. Imamo i tu nekoliko scena briljantnosti – vojnika koji je odlučio ubiti se odlaskom u more, ili tihi, ponosni osmijeh inženjera koji je napravio luku od kamiona – no ne postoji osjećaj veličine ili kaosa koji se uistinu odvijao u Dunkirku. Da je suditi po Nolanu, plaža na Dunkirku sadržavala je oko 3 stupaca po 200 vojnika koji su strpljivo čekali da budu spašeni. Nema nikakve panike, straha, kaosa ili anarhije. A također nećete dobiti osjećaj da se zapravo radi o nekoliko stotina tisuća ljudi. Stoga, u konačnici, Nolan je napravio veliku pogrešku. On nam je pružio film koji pokušava prenijeti intimu bez da je imenovao ijednog lika, a s druge strane se nije odlučio prikazati epsku veličinu ove bitke. A najgore od svega, napravio je mnogo povijesnih pogrešaka koje uvelike utječu na naše razumijevanje toga što se zapravo dogodilo. No, ukoliko ste obožavatelj njegovih prošlih filmova, vjerujemo da će vam se i ovaj svidjeti, iako možda i nije baš najbolji primjer povijesnog spektakla.