Everything, Everything (2017)

Temeljen na bestselleru Nicole Yoona, “Everything, Everything” posljednji je u nizu filmskih adaptacija poznatih young adult romana. Maddy Whittier, 17-godišnjakinja koja je svoj cijeli život provela u kući zbog bolesti upozna dječaka koji će u potpunosti promijeniti njen život nanbolje. Ukoliko vam ova priča zvuči poznato, ne čudimo se. Većina sadržaja priče kopirana je od “The Boy in the Plastic Bubble”. Jedine izmjene u ovom filmu su spol glavnog lika i korištenje moderne tehnologije. A upravo te izmjene ono su što ovu priču pretvara u neku uvrnutu bajku, umjesto da imamo dramatičnu ljubavnu priču.

Iako se doima kao čista kopija gore spomenutog filma, ono što je zapravo najveći problem jest činjenica da se gledatelji neće moći povezati sa Maddy kao osobom. Film od nas jednostavno očekuje da suosjećamo s njom zato što je glavni lik sa bolešću. Da bi stvar bila još gora, i ostali likovi nemaju gotovo nimalo karaktera – Maddyjin ljubavni interes Olly trebao bi biti dječak sa velikim obiteljskim problemima, no osim nekoliko kratkih scena sa njegovim ocem koji ga maltretira, ne dobivamo apsolutno ništa drugo. Jedino što preostaje jest kemija između Maddy i Olly – ukoliko to funkcionira, gledatelji će barem moći suosjećati s njihovom ljubavi – no, i to jednostavno ne funkcionira onako kako bi trebalo.

Ukoliko pak pokušamo ovaj film nahvaliti zbog njegovog umjetničkog izražaja i direkcije, niti tu nećemo naći ništa posebnoga. Gledajući film, nećete se moći oteti dojmu da je produckija na razini nekog običnog TV filma, kakvog biste mogli pogledati na Hallmarku. Redateljica Stella Meghie prije ovog filma režirala je samo jedan dugometražni film, a to je nažalost veoma očito. Gotovo svaka scena snimana je iznimno dosadno, te ne možemo istaknuti niti jednu koja je uistinu lijepo odrađena. Iako je imala priliku pokazati sav sjaj Havaja na kojima je film sniman, ona niti malo nije uspjela to iskoristiti.

Sve u svemu, “Everything, Everything” je prilično isprana verzija “Boy in the Plastic Bubble” sa ženskim glavnim likom. Film se trudi biti humorističan i dramatičan, no ne uspijeva mu biti niti jedno, niti drugo. Scenarij je veoma predvidljiv i nezanimljiv, dok je stilski film izuzetno običan. Dvoje glavnih glumaca potrudili su se nositi film, no konačni rezultat nije ništa bolji od nekog prosječnog TV filma. Ovo je uistinu samo jedna u nizu filmskih adaptacija young adult romana koji se ni po čemu ne ističe, no ako imate veliku ljubav prema ovakvim vrstama filmova, ne vidimo ništa loše u tome da ga pokušate zavoljeti.