Fading Gigolo (2013)

Woody Allen u posljednje vrijeme ne glumi često u filmovima koje sam ne režira, stoga je ovaj film Johna Turturroa već u tom pogledu nešto posebno. Turturro glumi srednjevječnog čovjeka, Fioravantea, koji dopusti svom prijatelju Murrayu (Woody Allen) da mu bude svodnik, kada Murrayova zubarka (Sharon Stone) odluči da želi imati seks u troje sa svojom prijateljicom (Sofira Vergara).

Film je veoma zanimljiv za gledanje – on je opušten i pun dobrih nastupa, no bez neke jake priče. Turturro glumi inicijalno suzdržanog glavnog lika sa mnogo rezerve, te on i Allen imaju nekoliko dobrih scena zajedno koje će vas bez sumnje nasmijati. Iako je količina komedije mogla biti pretjerana i neumjesna, to se ipak nije dogodilo već je sve dovoljno dobro odmjereno.

Dva glavna glumca funkcioniraju dobro zajedno, no Murray ipak postaje sve manje i manje bitan kako priča odmiče kraju, kada se Fioravante zaljubi u židovsku udovicu Avigal (Vanessa Paradis). Film se u biti više doima kao sakupljanje sporednih priča nego bilo što drugo. Priča sa žigolom je polu-interesantna, no nikada se ne razvije u ništa veće. Čini se kao da će možda dobiti kontekst od strane Fioravanteove veze sa Avigal, no i ta pod-priča na sebi ima teret sporednog zapleta koji uključuje lokalnog nadzornika (Liev Schreiber) i većina interesa je potpuno izumrla kada dođemo do čudnog židovskog suda.

Turturro režira film veoma opuštenim stilom, sa jazz glazbenom pozadinom, koja ponekad podsjeća na Allenove filmove, pogotovo kada je on u samim scenama. Njih dvoje čine dobar par u nekim veoma jakim scenama, no sveukupno film je prilično lagan, bez neke prave supstance. Ipak, ljubitelji karakternih filmova koji ne moraju nužno uvijek imati priču sa glavom i repom, definitivno bi trebali dati šansu ovom filmu.