Fantastic Beasts and Where to Find Them (2016)

Ovaj film, za razliku od ostalih djela J.K. Rowling, više se temelji na odraslima, a manje na djeci. Uz to, likovi nisu nikakvi amateri – oni su već veoma dobro upoznati sa svijetom čarobnjaštva, slično kao i publika kojoj je ovaj film namijenjen. Većina tih ljudi već je pročitala 4,175 stranica knjiga i pogledala 19 sati i 40 minuta filmova – stoga im treba vjerovati da su stručnjaci. A kao takvi, neće ih lako impresionirati ovaj poznati stari svijet magije. Ono što je filmove o Harryju Potteru učinilo uspješnima jest doživljaj nečeg novog, otkrivanje nevjerojatnih svijetova i magija, a toga ovoga puta nema.

Filmu definitivno ne pomaže njegova dosadna, bezciljna priča. Ona je smještena u 1926.g, u New Yorku, gdje Newt Scamander (Eddie Redmayne) odlazi kako bi nastavio sa svojim istraživanjem i sakupljanjem fanastičnih zvijeri. Iako mnogi to smatraju veoma opasnim, Scamander ustraje na tome da ih promatra i čuva, držeći ih u svom čarobnom kovčegu koji je mnogo veći iznutra nego što se doima izvana. Nakon što dođe u New York, Scamander zabunom zamjeni svoj kofer sa jednim bezjakom, Jacobom Kowalskijem, što dovodi do brojnih problema za Scamandera.

Sami zaplet priče traje užasno dugo, a ima tu mnoštvo elemenata koje još nismo spomenuli, poput političke Shaw obitelji, ili činjenice da priča jednostavno nema nekog pravog negativca. Scenarij za film po prvi puta je napisala sama J.K. Rowling, a režirao ga je David Yates, koji je napravio i posljednja četiri Harry Potter filma. “Fantastic Beasts” mnogo svog vremena troši na potpuno nebitne događaje, kao onaj kada jedna zvijer pobjegne iz Scamanderovog kovčega, te on i Kowalski odlaze u potragu za njom. Samo jedna sposobnost zvijeri na kraju je bitna za samu priču, dok su sve ostale potpuno zamjenjive životinje bez ikakvog smisla koje istina izgledaju jako dobro, ali nemaju apsolutno nikakvu svrhu u priči. Umjesto da zvjeri budu te koje pogone priču, one ju cijelo vrijeme guše. Svaki put kada neka zvijer pobjegne, priča gotovo kompletno stane.

Eddie Redmayne i njegova čudnost, koja je ponekad veliki plus (“Jupiter Ascending), u ovom filmu je jednostavno smetnja. Newt Scamander nije nedopadljiv, no prilično je iritantan, bespotrebno blesav i veoma tanko karakteriziran. S druge strane, često iritantan Dan Fogler, prilično je dobar ovoga puta. Možda je on trebao biti protagonist – stvari bi barem bile malo vedrije. Ovako kako je, ovaj film je prilično prosječan, te nikako ne možemo vidjeti način na koji će njegova slijedeća četiri nastavka biti išta bolja. No, za to ćemo ipak morati pričekati još neko vrijeme, a do tada, radije ponovno pogledajte originalne filmove o Harryju Potteru.