Fight Club (1999)

Trailer za ovaj film je pravi primjer onoga što jedan trailer treba sadržavati. On prikazuje interesantnu premisu – dvojica likova osnuju borilački klub gdje se muškarci skupljaju kako bi se tukli – i nakon toga ništa više nam nije otkriveno. Ostajemo se pitati što se događa nakon toga, a to je mnogo bolje nego današnji traileri koji nam pokazuju cijelu radnju filma. No, nakon što pogledate ovaj film, bit će vam jasno da trailer nije mogao biti napravljen nikako drugačije – ovaj film jednostavno je o svemu, te sve ono što sadržava ne bi nikako mogli strpati u samo dvije-tri minute.

Priča je slijedeća. Nepoznati pripovjedač upoznaje Tylera, te njih dvojica osnuju borilački klub u kojem se muškarci tuku kako bi se riješili svojih svakodnevnih frustracija – svatko može odustati od borbe u bilo kojem trenutku, a borbe nisu namijenjene da bilo tko bude ozlijeđen. To je jednostavno način da se muškarci, koji su potlačeni od strane društva, malo opuste i dozolve svojim prirodnim instinktima da polude.

Upravo u tome i leži cijela poanta ovog filma. Tyler i pripovjedač, kao nerazdvojni prijatelji, čine savršen par. Tyler pomogne pripovjedaču da preboli svoju depresiju, te nađe prijateljstvo i prihvaćanje – nešto što svakom muškarcu navodno ne treba, iako mu zapravo treba. No, što kada bi ljudi prestali biti potlačeni i pustili svojim nagonima da vladaju njima? Bismo li se znali zaustaviti na samo malo nasilja? „Fight Club“ nudi odgovor na to pitanje, a odgovor je ne. Jednom kada počneš, ne možeš stati.

Redatelj David Fincher napravio je veoma uvrnutu priču koja nas vodi kroz mušku psihu, punu odlične kinematografije i predivnih tehnika snimanja. Scenarij Jima Uhla je veoma inteligentan i dosjetljiv, a Norton je pun ironičnog humora, što film također čini i dosta smiješnim, sve do posljednjih pola sata, kada stvari postaju uistinu čudne. No, unatoč tome, film je veoma zabavan, te čak i kada je nihilističan, pesimističan i brutalan, on je svejedno zabavan i veoma dubok.