Imperium (2016)

Nacionalni terorizam je tema koja je, iako mnogo manje seksi kad se radi o određenim redateljima, svejedno jako vitalna, pošto prijetnje dolaze uglavnom iz inozemstva. U ljetu u kojem je Jason Bournce postao veoma dosadan, Imperium je tip filma koji preuzima potpuno suporotni smjer i uspijeva napraviti veoma dobar konačni rezultat.

Imperium definitivno ne pripada skupini filmova koji se ne prikazuju u kinima, već dođu samo u video trgovine na kraju ljeta, pošto je on ogledni primjer kako na pravi način napraviti terorističku dramu. Sa velikim fokusom stavljenim na Nateovu neizbježnu transormaciju u dvostrukog agenta, kao i njegovom borbom da zadrži svoju tajnost u najtežim trenucima, film se oslanja na Daniela Radcliffea i njegovo glumačko umijeće kako bi pogonio svoju priču. Kao i obično, Radcliffeu je to bez problema uspjelo, te je pružio nastup koji će definitivno šokirati sve one koji na njega i dalje gledaju kao na Harryja Pottera, no isto tako će impresionirati one vjerne fanove, koji su pratili nastavak njegove karijere u filmovima „Horns“ ili „Swiss Army Man“.

Interesantno, ovaj film ne trudi se biti toliko težak koliko sama tematika dozvoljava, što je istovremeno i pozitivno i negativno. Iako film nikada ne pokušava šokirati gledatelje sa rasističkim nasiljem ili nečim sličnim, on se prima interesantnijeg puta, prikazujući karizmatično zlo bok uz bok sa standardnim brutalnim zlikovcima. Umjesto da sve rasiste prikaže kao ljude pune mržnje, ovaj debi redatelja Daniela Ragussisa dozvoljava svojim likovima da preispitaju naše poimanje o tome kako izgleda tipičan rasist, a to je egzemplarno pokazano sa likom Gerryja, kojeg odlično utjelovljuje Sam Trammell. Njegov lik je veoma humaniziran, stoga publiku još i više užasava njegovo rasističko ponašanje. Sama činjenica da inače potpuno normalni i dragi ljudi mogu činiti takva užasna zlodjela Imperium postavlja nekoliko klasa iznad ostalih filmova koji ovakve likove najčešće prikazuju kao crno-bijele tipove.

Iako kraj filma sadrži pokoji neočekivani preokret, ipak se ne udaljava previše od temelja koje je postavio u prva dva čina. To nije dovoljno iskupljenje za ponešto užurbani svršetak filma, no unatoč svemu u cjelosti film je veoma dobar. Ako uzmemo u obzir da je Imperium prvi film kojeg je Daniel Ragussis režirao i napisao, bez problema mu možemo oprostiti neke sitne nedostatke, te se iskreno nadamo da je ovo pokazatelj njegove blistave budućnosti u kinematografiji.