It Follows (2014)

Mnogo horor filmova kažnjavalo je svoje promiskuitetne tinejdžere ubijajući ih nakon što se seksaju, no ovaj film tu ideju odnosi na potpuno drugi nivo, koristeći metaforički element kako bi sakupili sav strah koji adolescenti, a i ostali, imaju u vezi seksa. Rezultat je jedan od najoriginalnijih, najinteligentnije napisanih horor filmova ovog stoljeća.

Više pisaca opisalo je „It Follows“ kao susret Johna Carpentera i Johna Hughesa. Teško je naći bolji opis u tako malo riječi, stoga ćemo ga i mi koristiti. Carpenterov utjecaj je jasan – film koristi njegov font u odjavnoj špici, te ima obilje synth glazbe iz 80-ih u svojoj glazbenoj podlozi. Utjecaj Johna Hughesa manifestira se kroz fokus filma na tinejdžere iz predgrađa, te njihovo razmišljanje o tome sa kime bi se smjeli seksati, te zašto, i koje posljedice mogu proizaći iz toga. Je li problem samo u seksu bez ljubavi? Da li bi bilo išta drugačije ako bi se seksali sa nekim koga zaista vole? Te i slične moralne dileme konstantno se javljaju, kroz uvjerljivu i prirodnu glumu glavnih likova i suptilno napisanog scenarija od strane Davida Roberta Mitchella.

Osim centralne metafore, ništa drugo u filmu nije previše naglašeno – što je krucijalno za uspjeh ovog filma. Nikada ne vidimo veliku količinu nasilja ili horora, sve je prikazano potpuno suptilno, te vidimo samo djelić toga kako To ubija svoje žrtve. Vremenski period filma također je nejasan: imamo mobitel u jednoj sceni i tablet u drugoj, no ostali detalji sugeriraju da se radnja odvija u 80-ima ili 90-ima. Sve se čini stvarno, no nestvarno, potpuno nemoguće, a ipak uvjerljivo i stvarno.

„It Follows“ je unikatna poslastica za horor fanove koji su dugo vremena tražili nešto novo, svježe i zastrašujuće. Čak i oni koji inače nisu ljubitelji horor filmova mogu ga pogledati, jer je uistinu unikatan, a njegova retro vibra privući će svakoga. Ako ga još niste pogledali, obavezno to učinite!