Sabotage (2014)

Arnoldov povratak u filmove doživio je nove krvave visine u ovom filmu David Ayera. Ayer je kralj surovih policijskih drama poput „Training Day“ i „End of Watch“. Ti filmovi su mnogo bolji od ovog, no njegov poznati šokantni i ekstremno nasilni stil prisutan je i ovdje. Skripta je puna prostačenja, golotinje, mučenja i eksplodirajućih glava. Ljubitelji akcije će uistinu uživati u filmu, dok za druge baš i nismo sigurni.

Razina nasilja u ovom filmu je nenormalno visoka. Sabotage prikazuje sve metode kartela i Breacherovog tima bez ikakvih pardona. Čak i oni koji su navikli gledati nasilje u filmovima vjerojatno će biti zateknuti koliko je nasilje u ovom ekstremno. Ayer je želio prikazati potpunu nemilosrdnost trgovaca drogom i krvavih borbi koje su njihov dio. Uz veoma prost jezik i golotinju, „Sabotage“ je prava definicija filma za odrasle.

Priča je misterij sa nekoliko velikih otkrivenja po putu. Veoma je besmislena i prepuna rupa, no to ciljanoj publici neće nimalo smetati, jer njih zanima samo krv i pucačina. Ipak, film nije glup ili otrcan, već samo mračna priča puna žrtava, te ga definitivno ne bismo nazvali laganim zabavnim akcijskim filmom. Ono što je najbolje u filmu su njegove glavne ženske uloge. Mireille Enos glumi Lizzy, jedinu preživjelu članicu Breacherovog tima, koja je luda ko šlapa, ovisna o drogi i napaljenija od svih muškaraca u filmu zajedno. Britanska glumica Olivia Williams gotovo je neprepoznatljiva u ulozi južnjačke policajke koja u skoro svakoj sceni završi prekrivena krvlju i iznutricama. Bez njih dvije, ovaj film ne bi bio niti blizu toliko zabvan.

Sve u svemu, film je vrijedan gledanja svim Arnoldovim fanovima, kao i fanovima akcijskih filmova. No, definitivno nije Arnoldov nazabavniji film otkad je prestao biti političar. Ipak, nudi dovoljno krvi, mesa, prostota i golotinje kako bi zadovoljio sve fanove pravih, „čistih“ filmova za odrasle, koji se ne boje niti malo suzdržavati u onome što rade.