The Bourne Ultimatum (2007)

Već godinama nismo vidjeli novi Bourne film, no ovaj nastavak započinje svega nekoliko minuta nakon što je zadnji film zavšrio. CIA super-ubojica Jason Bourne dolazi k sebi nakon legendarne auto potjere po Moskvi, koja mu je izgleda pobudila nova sjećanja. Taj djelić prošlosti, zajedno sa gnjevom kojeg osjeća zbog ubojstva svoje djevojke u prošlom filmu, čine ga odlučnijim nego ikada prije, te on želi napokon saznati tko je odgovoran za sve ovo, te mu pružiti odgovarajuću kaznu.

I to je srž cijelog filma – veoma nekomplicirana priča u kojoj Jason Bourne pokušava pronaći istinu, dok ljudi koji se kriju iza nje pokušavaju njega ubiti. Film ponovno režira Paul Greengrass, a scenarist je opet Tony Gilroy, te je priča adaptirana po istoimenom romanu Roberta Ludluma. Film je veoma efikasan, gladak i okrutan, poput i samog Bournea. Dijalog se koristi rijetko, no kada ga ima, on je nabijen ozbiljnim špijunskim temama. Ovaj film se ne šali, a taj ozbiljan stav čini ga veoma zabavnim za gledanje.

Stil „Ultimatuma“ veoma je sličan „Supremacyju“. Greengrass i dalje voli da se u svakoj sceni kamera trese, te favorizira scene borbe bez ikakve glazbene podloge ili drugih ukrasa. Bourne je zadnji puta koristio časopis kao smrtonosno oružje, a ovoga puta časopis zamijenjuju knjiga i ručnik, u sceni koja je totalno brutalna i naizgled beskonačna. I dok je prošli puta vrhunac filma bila auto-potjera sa Rusima, Greengrass se pametno odlučio ne pokušati nadmašiti ju, no ima tu dovoljno lomljenja kostiju po Manhattanu koje će poslužiti kao dovoljno dobra zamjena.

Kao posljednji film serijala, „Ultimatum“ je dobio zadatak privesti Bourneovu potragu za odgovorima kraju. To je učinio veoma dobro, te gledatelji shvaćaju da je on, unatoč rijetkom dijalogu i manjku informacija o Bourneovoj prošlosti, postao stvarni, razvijeni lik od krvi i mesa, u čemu je naravno uvelike pomogao Matt Damon koji ima mogućnost komunicirati očima bez ikakvih problema.