The Conjuring 2 (2016)

Ovaj film nastavak je službeno najstrašnijeg filma 2013.g, te pokriva sličnu situaciju kao i njegov prethodnik – no također, kao i prvi dio, i ovaj će vas natjerati da se nekoliko puta upišate u gaće. Možda ne toliko temeljito kao prvi dio, ali svejedno dovoljno da budete mokri. Potrebno je mnogo vještine da od istih sastojaka napravite nešto novo, a redatelju Jamesu Wanu uspjelo je upravo to.

Redatelj Wan i scenaristi Chard i Carey W. Hayes donose još jednu glatku, pouzdanu te veoma mesnatu horor priču temeljenu na stvarnim dosjeima paranormalnih istražitelja Eda i Lorreaine Warren, koje u ovopm filmu sa iznenađujućom sposobnošću glume Patrick Wilson i Vera Farmiga. Priča je mogla biti ispričana i sa njima kao sporednim likovima, no Wan i braća Hayes od njih su učinili glavne likove, sa središtem priče koje leži u njihovom međusobnom odnosu. Ova neočekivana dubina i nježnost dodaje slojevitost kojeg filmovi ovog žanra najčešće ne posjeduju.

Pošto znamo od samog početka da je ovo film o nadnaravnom progonjenju, Wan veoma brzo preskače uvodne dosadnoće i kreće u zastrašivanje publike sa nimalo dvosmislenim paranormalnim događajima. Nema tu onog tipičnog „možda si to ona samo umišlja“ ili „možda postoji neko drugo objašnjenje“. Nema čak niti onog „definitivno je stvarno, ali nitko joj ne vjeruje da je istina“. U gotovo rekordnom vremenskom periodu, svi članovi obitelji Hodgson su 110% uvjereni da ih progoni pravi pravcati demon, što redatelju dopušta da nas bez puno razmišljanja konstantno straši njime. A to naravno i radi. Wan je ekspert u snimanju, te koristi sve elemente priče da nas što više naježi. On zna da je važno i ono što se ne vidi u kadru, te želi da vidimo njegove kompozicije. Veoma je ozbiljan u namjeri da nas uplaši, ali i da se dobro zabavimo dok nas on plaši.

Sa svojih 133 minuta trajanja, film je definitivno malo predug. Koliko god Wan bio dobar redatelj, čak niti on ne može održati suspenziju i stravu ovoliko dugo, a i generalno gledajući ovaj nastavak nije toliko strašan kao što je to bio slučaj sa prvim dijelom. Ipak, ako negdje postoji nekakvo filmsko blago Warrenovih dosjea koji samo čekaju da ih Wan pretoči na filmsko platno, te ako će svi biti barem približno dobri kao ova dva filma, nećemo se mnogo buniti. Ta ideja zvuči veoma primamljivo. I zastrašujuće.