Frantz (2016)

Neka od najvećih egzistencijalnih pitanja koja se ljudi često pitaju svakako su “Zašto smo ovdje?”, “Gdje odlazimo kada umremo?” i “Što se uistinu zbiva u našim glavama?” Stvarnost, sjećanje i želje često se međusobno stapaju, uz pomoć naših burnih emocija. Sa svojim novim filmom, “Frantz”, redatelj Francois Ozon udubit će se duboko upravo u ova pitanja, majstorski slažući misterij sa praktičnim pitanjima i vječnim dvojbama ljudskog srca i uma.

“Frantz” kao temelj uzima film “Broken Lullaby” iz 1932.g, koji je pak adaptacija glumačke predstave “L’ homme que j’ai tue” Mauricea Rostanda. Adaptirana od strane Ozona i Philippea Piazza, ova priča odvija se uglavnom u Quedlinburgu u Njemačkoj tokom 1919. godine. Europa se i dalje oporavlja od Prvog svjetskog rata, a nacionalizam je poprimio značenje mržnje tzv. neprijatelja. Stoga, kada Francuz Adrien počne posjećivati grob palog njemačkog vojnika Frantza, on probudi veoma gadne osjećaje mržnje.

Njemu se ubrzo pridružuje Frantzova zaručnica Anna, koja polako počne otkrivati vezu između njenog bivšeg zaručnika i Francuza. Adrien joj objašnjava kako je bio veoma blizak sa Frantzom u Parizu, no očito je da njegova priča sadrži mnogo krupnije detalje nego što se to čini na prvi pogled. I dok Anna pokušava dobiti potpune informacije, počne osjećati privlačnost prema Adrienu. Naravno, određene istine iz Adrienovog prijateljstva sa Frantzom ubrzo dolaze na vidjelo, te dodatno kompliciraju situaciju između Adriena i Anne, njihovih roditelja, te cijele zajednice.

Sami film odvija se veoma solidnim tempom, sa kontroliranom atmosferom koja je prepuna odličnih nastupa glumaca, a sve skupa većinom je prikazano u crno-bijeloj tehnici, osim pojedinih scena u boji, koje Ozon najčešće koristi kako bi preokrenuo očekivanja. Za one koji su već upoznati sa radovima ovog redatelja, neki od spomenutih preokreta bit će mnogo jasniji – ako ste gledali “In The House”, “The New Girlfriend” ili “Swimming Pool”, otprilike znate o kakvim se preokretima radi.

Ozon je i dalje veoma zainteresiran za priče koje ljudi pričaju jedni drugima, užasne istine i udobne laži. U “Frantzu”, publika nitit u jednom trenutku ne može biti potpuno sigurna što je što – gdje je laž, a gdje istina. Čak i nakon otkrivenja koja bi nam trebala razjasniti situaciju, mnogo pitanja ostaje otvoreno, a posebice ona koja se tiču granica između država i ljudi, misterija ratovanja, ljubavi i razumijevanja.