Gaston Lagaffe (2018)

Prije četiri godine, redatelj Pierre-Francois Martin-Lavel već se okušao u adaptaciji jednog stripa sa filmom “Les Profs”. Uz to što je tamo po prvi puta pružio priliku glumcu Kevu Adamsu, njegov prvijenac uspio je pridobiti čak četiri milijuna gledatelja, a i nastavak, koji je bilo mnogo manje inspirativan, prikupio je tri milijuna. Stoga nema sumnje da će i ovoga puta pružiti novu uspješnicu, sa adaptacijom popularnog francuskog stripa “Gaston”. Ovaj strip osmišljen od strane belgijskog autora Andrea Franquina praktički je dio kulture velikog dijel Europe, stoga se ovom filmu smiješi odličan uspjeh.

Kako bi malo modernizirao priču, redatelj se pobrinuo da je Gaston ovog puta naučnik u online tvrtki koja se bavi prodajom. Nekima se možda neće sviđati ova modernizacija i stavljanje u realni kontekst, što je razumljivo, no to nije najveći problem ovog filma. Mnogo gora je činjenica da su vizuali filma prilično blijedi i osrednji – posebice specijalni efekti. Redateljevi pokušaji da kopira neke svoje poznate elemente i uz to uklopi izvorne izume iz stripa prilično su nespretno izvedeni, a očit je i nedostatak inspiracije.

Sve to bilo bi moguće oprostiti da su barem glumci dobri. No, nažalost, i tu imamo velikih problema. Većina njih izuzetno je iritantna i gotovo nepodnošljiva. Jerome Commandeur i Arnaud Ducret u ovom filmu, možemo slobodno reći, pružili su svoje najgore nastupe, dok je najkraću slamku izvukao Theo Fernandez koji je morao glumiti Gastona. On je uistinu solidan glumac, što je i pokazao svojim nastupom u “Tuche 3”, no kako bi podigao svoju razinu karijere, bila mu je potrebna odskočna daska, a nju bome nije našao u ovom filmu, komediji koja je toliko rijetko smiješna da biste se više nasmijali gledajući boju kako se suši na zidu.

Da je kojim slučajem redatelj odlučio zaposliti nekoga drugoga kao scenarista, mnogo toga mogli bismo mu oprostiti, no ovako je on gotovo isključivi krivac za sve loše u filmu – a toga ima mnogo. Svakako najveća pogreška je fokusiranje priče oko Prunellea, te činjenica da film jednostavno nema nikakvu radnju – sve je poptuno lijeno i non-šalantno. S obzirom na činjenicu da u posljednje vrijeme imamo priliku vidjeti mnoge kvalitetne francuske komedije, ovaj film svakako je razočaranje koje će moći istrpiti jedino oni najokorjeliji obožavatelji stripa. Za sve druge biti će bolje da pričekaju neki drugi film.