Ghostland (2018)

Poput prvog filma redatelja Pascala Laugiera, “Martyrs”, koji je mučenje doveo do sasvim novih nivoa neugodnosti, i ovaj film – iako pomalo otrcan – ponovno sadrži dvije mlade djevojke koje proživljavaju cijeli niz tortura, kako stvarnih, tako i imaginarnih, dok bivaju zatočene u kući od strane pravih pravcatih psihopata. Zašto se ovo dešava nije u potpunosti razjašnjeno, no Laugier se ipak potrudio ovaj film učiniti mnogo zanimljivijim nego što je to bilo potrebno. Ipak, on nije niti za one slabog srca, niti za one brzog mozga – drugim riječima film je stravičan, ali prilično blesav.

Slijedeći primjer sunarodnjaka Alexandrea Aje (“High Tension”), Davida Moreaua i Xaviera Paluda (“Them”), te Alexandra Bustilloa (“Inside”), redatelj Laugier odlučio se pozabaviti već svima poznatim scenarijem uklete kuće u koju netko biva zatočen, no on je ovoga puta dodao uistinu mnogo kaosa. Kao i “Martyrs”, iako sa mnogo manje krvi i mesa, i ovaj film je potpuno opsjednut naumom da dvije mlade djevojke dožive što više patnje. U ovom slučaju, Laugier ih podvrgava sadizmu kakvog će malo tko moći izdržati – sve scene prilično su mučne za gledanje, no moramo priznati da su stvarno napete.

Svo ovo nasilje i mučnost Laugier pokušava opravdati Bethinom opsesijom prema najpoznatijem autoru horora, H.P. Lovecraftu, koji se čak i pojavljuje u ovom filmu, no on je ipak svoje priče iskazivao mnogo pristojnije, putem sugestija i fantazija. S druge strane, Laugier zna samo za nasilje, koje se neprestano gomila na svakom koraku, te nema nikakvih problema da nam svima detaljno pokaže što šaka odraslog muškarca može učiniti licu mlade djevojke – to nikako ne možemo nazvati Lovecraftovskim utjecajem.

Ipak, Laugieru treba odati dužnu počast – on je s ovim filmom apsolutno pokušao napraviti nešto novo i unikatno – nešto što rijetko kada imamo priliku vidjeti. Doduše, mogao je barem malo više truda uložiti u likove i dijalog između njih, koji je prilično loš, no što se tiče osjećaja napetosti, strave i mučnine u želucu, on je postigao pravi uspjeh, dok je atmosfera također posebna i neopisiva riječima – nju jednostavno morate doživjeti, naravno ako imate želudac za pogledati ovakav film. Većina ljudi prije bi se odlučila pogledati neki nadnaravni horor, no ako ste raspoloženi za sadističko mučenje, ovo je jedan od rijetkih filmova koji ga ima napretek.