Greetings from Fukushima (2016)

Prošlo je preko pet godina otkad su japanski grad Fukushima i njegova okolica doživjeli veliku katastrofu. Europa je gledala u šoku i nevjerici, a ubrzo su vijesti o ovoj katastrofi postajale sve rjeđe i rjeđe. No, što sa onima koji su izgubili sve u tom potresu, tsunamiju i nuklearnoj katastrofi? U ovom filmu, redateljica i scenaristica Doris Dorrie odvodi nas u srce same tragedije u ovom crno-bijelom filmu koji je veoma dirljiv, eksperimentalan i sablasan – sve to u jednakim mjerama.

Dorrie je snimala film u srcu same Fukushime, samo nekoliko mjeseci nakon katastrofe. Film priča priču o Marie, koja putuje u Fukushimu nedugo nakon potresa kako bi pobjegla od svoje vlastite tuge. Marie tamo odlazi u sklopu humanitarne organizacije Clowns4Help, kako bi razveselila lokalne ljude koji pokušavaju vratiti svoje živote u normalu. Uz ovaj veoma nezahvalan posao, Marie niti sama nije spremna na kulturološki šok i samoću – često se budi usred noći u napadima panike, tražeći mirnoću na koje god načine smogne.

Teško je previše suosjećati sa Marie, pošto nam ju redateljica prikazuje kao relativno zbrinutu djevojku koja ima neopravdane probleme, pogotovo uzmemo li u obzir probleme ljudi kojima pokušava pomoći. No, Marie ubrzo pronađe svoj smisao, kada odluči pomoći posljednjoj gejši u Fukushimi, Satomi, da vrati svoj život u ono što je bio prije katastrofe. Zauzvrat, Satomi Marie pruža jednu sasvim drugačiju perspektivu što se tiče patnje, a Marie joj pomogne da se prestane kriviti za to što je preživjela.

Film ima dosta sanjivih sekvenci koje aludiraju na Marieine strahove, Satorinu krivnju, te spektar tragedije koji se i dalje osjeća na području Fukushime. Uz arhivske snimke potresa i tsunamija koji su pogodili ovo područje, ovaj film namjerno povlači paralelu između Fukushime, nedavne krize izbjeglica iz Sirije, te prijašnjih japanskih katastrofa poput Hiroshime i Nagasakija. Ovo su ujedno i najveće kvalitete ovog filma – on veoma lako skače iz jednog žanra u drugi. Sekvence u kojima Marie sanja uzbudit će i najveće horor obožavatelje, dok su druge scene pak nevjerojatno nadrealistične i eksperimentalne. Nadasve, “Fukushima” je vema provokativan film koji svojom pričom pokušava zadrijeti duboko u ljudski mentalni sklop, te objasniti kako ljudi uspijevaju preživjeti i najveće katastrofe. Ako ste ljubitelj ljudskih priča, ili eksperimentalnih filmova, ovo je jasan izbor za vas.