Gringo (2018)

Sočna crna komedija “Gringo” dijeli svijet na samo dvije vrste ljudi – oni koji zajebavaju druge, i oni koje drugi zajebavaju. U prvoj kategoriji imamo članove uprave malene američke farmaceutske tvrtke koja je na rubu da obznani novi ključan lijek, kapsulu kanabisa koja će im donijeti hrpetinu zarade. Bahati krelac Richard Rusk (Joel Edgerton) toliko je narcisoidan da drži uokvirenu fotografiju samog sebe kako trči sa bikovima na ulicama Pamplone, dok je egocentrična Elaine Markinson (Charlize Theron) politički nekorektna zlica koja se ne srami iskoristiti svoj seksipil da ostvari ono što želi.

Kada ovo dvoje nemaju što pametnije raditi, onda ugnjetavaju nekoga poput dobrice Harolda Soyinke (David Oyelowo), blagog i pristojnog menadžera koji pada u drugu gore spomenutu skupinu ljudi. Nakon što neočekivano spajanje tvrtki zaprijeti otkrivanjem tajni koje su čuvali Richard i Elaine, o suradnji sa hladnokrvnim meksičkim narko dilerom, Harold upadne u nevolju pošto se našao s južne strane granice i postaje žrtveno janje za ove pohlepne i krvoločne vukove.

Čitav film odiše nekom veoma čudnom vibrom, kao da je riječ o nekakvom lijenoj farsi – a to se najbolje vidi iz njegovog suhog humora i povremenom eskalacijom nasilja. Kao u nekom Tarantinovom filmu, glavni diler svoje odluke temelji na tome kako netko ocjenjuje najbolji album Beatlesa, a to za onoga kome je pitanje postavljeno može imati veoma krvave posljedice. No, gledatelji ubrzo postanu naviknuti na takve fore, stoga sve ubrzo postane ličiti na rutinu. Osim toga, nekoliko likova doima se kao da su uistinu višak, poput Sunny ili Newtonove žene koja ga vara.

Što se tiče glavnih likova, Edgertonov Richard je odličan, no Theron jednostavno nije dovoljno uvjerljiva kao Elaine. Što se tiče Oyelowovog nastupa u ulozi Harolda, on je uistinu pravo humoristično otkriće – čovjek ima nevjerojatan smisao za humor, te ga je uistinu zabavno vidjeti u ovakvoj ulozi nakon filmova poput “Selme” ili “A United Kingdom”. Bilo da glumi kako ga muče preko telefona, ili da pijan priča o taktici u šahu, Oyelowo je naprosto fenomenalan, u kojoj god sceni se nalazio. Ako ćete zbog ičega pogledati ovaj film, neka to bude zbog njegovog nastupa – filmu možda nedostaje poprilično “mesa”, no njegova unikatna mješavina žanrova nešto je zbog čega mu se isplati dati šansu.