Happy Death Day (2017)

Ako vam premisa ovog filma zvuči nevjerojatno slična određenom filmu sa Billom Murrayjom u glavnoj ulozi, u kojoj jedan sasvim običan čovjek mora iznova proživljavati određeni dan, niste jedini. “Happy Death Day” neslužbeno je remake te poznate komedije, no sa ubačenom misterijom i dozom uznemirujućih scena. Ono što je dobro jest činjenica da ovaj film jako dobro zna da je moderna horor verzija “Groundhog Daya”. Ne šalimo se – on u jednom trenutku doslovno stane kako bi nam dao do znanja da je upravo o tome riječ. Gledano u globalu, film je prosječno dobar, no njegov šarm uistinu je nešto posebno, što morate doživjeti.

Druga dobra strana filma jest njegova misterija o ubojici koju je osmislio scenarist Scott Lobdell, koja je veoma zanimljiva, iako ćete negdje na pola puta već moći dokučiti identitet ubojice. Jessica Rothe uspjela je pružiti uistinu solidan nastup u ulozi studentice Tree. Nakon noći partijanja ona se probudi i shvati da je danas njen rođendan, te biva prisiljena nositi se sa napornim danom u školi, a uz to se još uvijek nije pomirila s činjenicom da joj je majka preminula prije nekoliko godina. Otišavši u noćni izlazak tog istog dana, ona shvati da ju netko prati, te biva hladnokrvno ubijena.

No, iznenađujuće, drugi dan ona se opet probudi, te ubrzo shvati da se ne radi o deja-vuu. Iz razloga koji joj još nisu poznati, ona proživljava taj isti dan iznova, pokušavajući pronaći način da izmakne ubojici i otkrije njegov identitet. Ovu priliku također i koristi kako bi izašla na kraj sa nekim drugim problemima u svom životu, te kako bi se suočila sa svojim nedostacima. Ono što “Happy Death Day” čini toliko zanimljivim jest njegova samosvijest i humor, koji ga cijelo vrijeme čine prilično prpošnim i laganim, čak i u trenucima kada ubojica vrbuje Tree u podzemnoj parking garaži.

Scenarist Lobdell uspio je napraviti prilično solidnu misteriju sa nekim veoma interesantnim preokretima i pamtljivim nastupima glumaca. Posebno valja istaknuti glavnu zvijezdu filma, Jessicu Rothe, koja je totalno preslatka i uspijeva pružiti veoma slojevit i kompleksan nastup koji joj dopušta da film započne kao partijanerka, te kroz ostatak filma doživi velike promjene. Rothe je uz to uspjela dodati i tračak humora u ulogu, što nam je posebno drago u današnje vrijeme kada se svi filmovi shvaćaju suviše ozbiljno. U konačnici, ukoliko ste mu voljni pružiti šansu i malo progledati kroz prste, ovaj film mogao bi vam biti pravo malo otkriće – on možda nema visoku razinu produkcije, kompliciranu priču ili glumu vrijednu Oscara, no njegov šarm nešto je čemu ćete teško moći ododljeti.