Happy End (2017)

“Happy End” redatelja Michaela Hanekea film je koji sadrži najbolji nastup hrčka ikad viđen na ekranu. U drugoj sceni filma, luda 12-godišnjakinja Eve eksperimentira na obiteljskom ljubimcu šopajući ga majčinim anti-depresivima, nakon čega hrčak uspijeva odglumiti savršenu scenu smrti na koju bi bio ponosan čak i Daniel Day-Lewis. No, to je samo jedan mračni trenutak koji daje uvid u atmosferu ovog filma. Hanekeov prijašnji uradak, “Amour”, uspio je pronaći malo srdačnosti koje u njegovim filmovima inače nema, no ovoga puta on se vraća u svoj tipični hladnokrvni stil.

U svojoj središnjici, “Happy End” je Hanekeova verzija sapunice koja se fokusira na obitelj Laurent, koja je toliko uvrnuta da zaslužuju cijeli serijal. Patrijarh obitelji je Georges, sada senilni osnivač građevinske tvrtke koji jednostavno želi da njegov život dođe kraju. On dijeli svoju kuću u Calaisu sa kćeri i sinom Thomasom koji se dvaput ženio, te koji traži svoju kćer Eve dok se njena majka, Thomasova prva žena, oporavlja od predoziranja. Uz sve to imamo i Thomasovu trenutnu ženu, Anneinog engleskog momka i njenog sina Pierrea koji se buni protiv obiteljskog posla kojim zloupotrebljavaju doseljenike.

Haneke nikada svoje likove ne pojednostavljuje za gledatelje, stoga je potrebno otprilike sat vremena da pohvatate sve njihove veze i dinamike. Nakon toga, film uistinu postaje zabavan. Huppert je kao i inače fenomenalna, Kassovitz je veoma dobro odmjeren, a Rogowski dobiva odličnu scenu u kojoj pjeva karaoke pjesmu, toliko depresivno da odskače od bilo čega drugog u filmu. No, najbolji posao odrađen je na suprotnim krajevima godina – Fantine Harduin jedan trenutak može biti nevina izgubljena djevojčica, a drugi opaka lisica, bez imalo problema, dok 86-godišnji Jean-Louis Trintingnant uistinu sjajno glumi čovjeka kojem je pun kufer života.

Kao i obično, Hanekeova stroga kontrola nad formom u filmu je za divljenje. Radeći zajedno sa svojim direktorom fotografije Christianom Bergerom, on je napravio film koji je ispoliran i leden. Više puta imat ćete priliku vidjeti uistinu vrhunske scene koje malo koji redatelj može napraviti. Ipak, ono što ovaj film čini posebnim njegov je specifični smisao za humor kojeg će neki obožavati, dok će definitivno biti i onih kojima nikako neće sjesti. No, jedini način da saznate u kojoj ste skupini jest da ga odete pogledati.