Hunt for the Wilderpeople (2016)

Taika Waititi imao je mnogo čudniji karijerski put od većine drugih. Pošto mu je pružena prilika da režira „Thor: Ragnarok“, to daje naslutiti da se radi o jednom tipu redatelja, no s druge strane, njegov prošli film – horor-parodija „What We Do in the Shadows“ – sugerira jednu potpuno drugačiju vrstu redatelja. A ako ste bili iznenađeni što mu je Marvel dao priliku režirati nešto tako veliko, ovaj film neće nimalo promijeniti to mišljenje.

No, to nije nimalo loša stvar. Iako se film naprvu doima kao niskobudžetni „Up“ režiran od strane Wesa Andersona kojem ne smeta tu i tamo ugaziti u blato, ova adaptacija romana Barryja Crumpa iz 1986. „Wild Prodk and Watercress“ idealni je prikaz Waititijevog specifičnog smisla za humor i tendenciju ka maštovitoj apsurdnosti. Neill je nominalna zvijezda, a glumi bivšeg kriminalca Heca Faulknera, iako je 13-godišnji Dennison onaj koji dobiva sve najbolje linije u ulozi delikventa koji se nađe u bizarnoj avanturi usred australske divljine. Njihova međusobna kemija u filmu je odlična, a mnogo scena sa njih dvojicom nasmijat će vas do suza.

Podijeljen na deset imenovanih poglavlja, koja koriste neke od najgorih eulogija na svijetu, naizgled divovsku divlju svinju i veoma uzbudljivu auto potjeru koja referencira „Thelmu & Louise“, ovaj film nam definitivno prezentira jedan svijet sa veoma pojačanim humorom. To ponekad neke od njegovih likova svrstava u svijet karikatura, no to s druge strane poravnavaju osjećaji topline, ljubaznosti i ljudskosti koji su čitavo vrijeme prisustni u filmu. Po tom pitanju, Dennison je opet pravi junak filma. Kao Ricky, on može biti veoma drzak, napadan, te cijelo vrijeme teži biti „gangster“. No, nekoliko trenutaka kasnije, on je očito samo jedan napušteni dječak kojem treba emocionalna sigurnost.

A sa Neillom on stvara odličan duet koji bez problema uspijeva ostvariti veoma uvjerljivu emocionalnu vezu između nestašnog klinca i čangrizavog starca, koja čak funkcionira bez imalo tipičnih klišeja. Cijeli film osvježavajuće je lišen bilo kakve sentimentalnosti, te dopušta da drama udara točno onda kada je potrebna, stoga su njegovi korijeni zaista mnogo dublji nego što biste na prvi pogled to rekli. Neke od scena u filmu apsolutno će vam zasuziti oči, a druge će vas pak srušiti na pod od smijeha. A kada ga pogledate do kraja, osjećat ćete se kao da blistate iznutra. U konačnici, ovom filmu uspijelo je ravnomjerno dozirati komediju i humanost, sa mnoštvom odličnih likova i svijetom koji ima stila. Kada malo bolje razmislimo, nije nimalo čudno da je Marvel ovom redatelju ponudio novog Thora.