I, Daniel Blake (2016)

Daniel Blake (Dave Johns), 59-godišnji tesar, do nedavno je dobivao socijalnu pomoć, no onda je dobio pismo od vlade u kojem piše kako će mu uskratiti pomoć, te kako mora pronaći posao. No, po nalogu svog doktora, on ne smije raditi zbog svoje srčane mane koju je zadobio nakon nedavnog infarkta. Njegovi pokušaji da ispregovara sa socijalnom službom ne donesu nikakvog ploda, stoga je čak pokušao napraviti životopis i naučio kako koristiti računalo. No, njegov život promjeni se kada upozna Katie (Hayley Squires) i njeno dvoje djece, Daisy (Briana Shann) i Dylana (Dylan McKiernan) u uredu socijalne pomoći. On im velikodušno odluči pomoći da se usele u njihov novi stan, dok se Katie muči uzdržavati svoju djecu bez novaca i posla. Ipak, Daniel će joj pružiti nešto što je mnogo vrijednije od novca – istinsko prijateljstvo i suosjećanje. U međuvremenu, on odbija predati se u svojoj borbi protiv birokracije.

Sa svojom toplinom, nježnošću i kompleksnim likovima, ovaj film je pravi dokaz o humanizmu redatelja i pisca Kena Loacha. Osjetljiv scenarij cijelo vrijeme je pogonjen likovima, te potpuno realističan od prve do zadnje sekunde, bez da u bilo kojem trenutku pretjeruje sa bilo kojim elementom. Loach ima mnogo toga za reći o birokratskoj prirodi socijalnog sustava, no ne maltretira gledatelje sa svojim porukama, niti prikazuje ljude koji tamo rade kao zlikavce.

U jednakoj mjeri topao i srcedrapajuć, “I, Daniel Blake” je u svojoj srži film o važnosti suosjećanja prema ostalim ljudskim bićima – vrijednost koju veoma malo ljudi danas posjeduje, pogotovo kada moderna vremena nagrađuju plitkost, nepouzdanost i bahatost. Možda Daniel Blake zna kako se treba ponašati prema drugima upravo zato što nije lud za Twitterom, Facebookom i ostalim neintimnim načinima preko kojih pokušavamo biti intimni jedni s drugima. Film nema standardne spektakle koje možemo vidjeti u američkim blockbusterima – drugim riječima, nema eksplozija, brzinskih potjera, pucačina ili CGI scena. No, zato ima mnogo istine, a spektakle bez problema možete pronaći upravo u istinu, pogledate li dovoljno duboko.

Uvjerljivi nastupi Davea Johnsa i Hayleyi Squires također pomažu prizemljiti ovaj film u stvarnosti, dok ga istovremeno i obogaćuju. Oboje glumaca doslovno postaju svoji likovi, stoga se Daniel i Katie uistinu doimaju kao veoma kompleksni likovi koji žive u stvarnom svijetu, a ne kao karikature. Ovo su ljudska bića do kojih će vam definitivno biti stalo. Nemojte se iznenaditi ako ćete biti sretni kada su oni sretni, a biti tužni kada su oni tužni. No, najvažnije, oni će vam ostati u mislima još dugo nakon što pogledate ovaj izvrsni film.