Ime: Dobrica, Prezime: Nepoznato (2016)
U kinima
Ocjena
Trajanje
1h 38min
Zemlja / jezik
Srbija / srpski
Klasifikacija
Režija
Srđa Penezić
Scenarij
Srđa Penezić
Slavko Štimac
Produkcija
Tatjana Žeželj Gojković
Vesna Golubović
Srđa Penezić
Slavko Štimac
Glazba
Aleksandar Lokner
Kinematografija
Radan Popović
Sinopsis
Dobricu život nikada nije nimalo maziao. Još dok je bio mala beba, njegovi roditelji su ga ostavili i bacili na otpad. Iako je većinu svog života proveo u sirotištu i u zatvoru, on je zbog svoje veoma blage naravi u svim ljudima s kojima se susretao vidio samo ono dobro. Većina tih ljudi smatrala ga je naivnim, no njegova jednostavnost i dragost nikoga nisu ostavili ravnodušnim. No, kada se Dobrica zaljubi u ženu koja živi na rubu društvenog života – prostitutku i narkomanku, stvari u njegovom životu počet će se odvijati znatno drugačije.
Trailer
Glumac | Uloga |
---|---|
Slavko Štimac | Dobrica |
Hana Selimović | Marina |
Mairjana Jovković | Emanuela |
Bogdan Diklić | Berić |
Helena Jakovljević | Ana |
Marko Baćović | Živković |
Bojan Dimitrijević | Rade |
Gordana Đurđević | Sudija |
Rada Đurićin | Mila |
Nebojša Dugalić | Pripovjedač |
Recenzija
Iako bi se ovaj novi film redatelja i scenarista Srđe Penezića svakako mogao povezati sa nekoliko aktualnih trendova u sprskoj kinematografiji – od bajki za odrasle i o odraslima (“Smrdljiva bajka”), do djela sa glavnim likovima koji nemaju nikakvog porijekla i biografija (“Ničije dijete” i “Dnevnik Mašinovođe”), dojam koji ostavlja ovaj film o jednom nemoguće dobrom čovjeku koji unatoč svemu uspijeva nadjačati i izmjeniti tmurnu svakodnevicu ipak je taj da se ovdje radi o filmu koji je svoje uzore pokupio iz mnogo različitih svjetskih uradaka.
Zapakiran u formu koja mnogim svojim vanjskim elementima poput nostalgično starinskog dizajna scene i kostima, blage glume cjelokupnog glumačkog ansambla, romantično mekane fotografije ili glazbe koja crpi svoju neodoljivost iz predratnih šlagera, ovaj film od samog se svog početka veoma jako trudi opravdati vlastiti moto – “Pogledajte što bi bilo kada bi svijet bio pravedan, a život lijep!”
Ispričan kao biografija naslovnog junaka, od kolijevke do sirotišta, suda i zatvora, Penezićev rad je i neka vrsta šetnje kroz cjelokupan umjetnički opus Slavka Štimca i onaj dio filmskog bogatstva nekadašnje države koji mu bez pogovora pripada. Umjesto da je pokušao nabaviti više različitih glumaca koji će glumiti Dobricu u različitim fazama njegovog života, Penezić se odlučio za mnogo drugačije riješenje i u te scene filma ubacio stare snimke iz prijašnjih Štimčevih filmova (“Vuk samotnjak”, “Vlak bez voznog reda” itd.) Time je ovaj film dobio jednu sasvim novu dimenziju autentičnosti, a Štimac je ujedno zasluženo dobio neku vrstu filmskog spomenika za sva svoja prijašnja djela.
Štimac srećom nije svoj angažman u ovom filmu shvatio kao neki trivijalni zadatak, već se poput prave, zrele glumačke zvijezde u potpunosti uživio u svoj lik, dajući sve od sebe – tokom trajanja filma, njegov život i život njegovog lika polako se sve više i više spajaju u jednu cjelinu, te međusobno dijele davno izugbljenu bajkovitost i čaroliju. Gledajući cjelokupnu povijest srpskog filma, teško je pronaći ijedan koji je imao ljude toliko predane kao što su to u ovom slučaju bili Penezić i Štimac. Iako možda svi gledatelji neće moći cijeniti njegovu umjetničku vrijednost, sigurni smo da će u protoku vremena on imati svoje mjesto kao jedan od najreferentijih i najbezvremenskijih filmova srpske kinematografije.
Slični filmovi