Jackie (2016)

Prva stvar koju čujemo u ovom filmu jest glas Mice Levija, te nevjerojatnu glazbenu podlogu koja će vam stvoriti dojam kao da se pod vama urušava tlo. Uz to gledamo Natalie Portman u ulozi Jackie Kennedy, koja je upravo postala udovicom. Zahvaljujući ovoj odličnoj kombinaciji savršene glazbe i vizuala, od prvog trenutka biti ćete uvučeni u ovaj film. A srećom, i tokom ostatka filma on vas jednostavno neće pustiti. Ovo je priča o atentatu na JFK-a i događajima koji su se odvijali nakon ove tragedije, a koje gledamo kroz oči njegove žene Jacqueline Kennedy. Objektivne povijesne činjenice naravno su prisutne, a redatelj Pablo Larrain je eskpert u povijesnim rekonstrukcijama. No, ovo je ipak veoma subjektivan film, često impresionistički – on je mnogo više atmosferski film nego puka doku-drama.

Film je veoma dirljivi portret o žaljenju, no on je ujedno i mnogo više od toga – on je portret javne žalosti. Sa velikom dozom gracioznosti, Jackie prihvaća nevjerojatno nepravednu činjenicu – ona se ne može povući i tugovati u osami, a ostavština njenog muža ovisit će djelom o tome kako će se ona ponašati u idućih nekoliko dana. Ona jako dobro zna, iako joj se to niti malo ne sviđa, da su ikone i simboli izuzetno važni ljudima, te da će svaki detalj pogreba njenog muža, kao i njeno javno ponašanje, biti pod povećalom od strane cijelog svijeta.

Glavni pokretač radnje ovog fimla jest intervju kojeg sa Jackie obavlja novinar (Billy Crudup). Jackie je bolno svjesna svoje pozicije kao privatne osobe koja ima obvezu obratiti se svim ljudima svoje nacije. Struktura intervjua dozvoljava filmu da konstantno skakuće kroz različite vremenske periode, te tako imamo priliku vidjeti mnoge različite trenutke u životu Jackie i njenog muža. Vidimo kontraste između scene kada Jackie u avionu vježba osmijeh i mahanje za ljude koji ju čekaju u Dallasu, te scene kada sa svoje odjeće briše krv svog muža nakon njegovog atentata. Također vidimo i proces snimanja njenog poznatog videa iz Bijele kuće iz 1962.g, u kojem se doima veoma nesigurno pred kamerama, što daje naslutiti da možda baš i nije bila sasvim savršena kraljica Amerike kakvom ju je svijet smatrao.

Kroz sve to, kako u privatnom, tako i u javnom životu, Portmanin nastup je gotovo u potpunosti savršen. Ona odlično imitira njen glas i naglasak, no osim toga, ona također uspješno prikazuje sve njene unutarnje borbe na površini dok pokušava navigirati kroz usporenu noćnu moru u kojoj se našla. Čak i u svojim ranjivim trenucima, ona je i dalje ikona snage, a ovaj film je neprocjenjiv uvid u um i srce jedne veoma tragične povijesne figure. Film će naravno mnogo više utjecaja imati na ljude koji su živjeli u tom dobu, te koji su Amerikanci, no sigurni smo da će svakome dobro doći ovaj svježi pogled na poznatu američku tragediju.