Jesen samuraja (2016)

Nakon svog tipično žanrovskog uvoda, ovaj film polako počinje razrađivati svoje glavne teme, kojih je možda i previše. Ipak, zahvaljujući redatelju, njegove teme se nakon dva sata ipak nekako uspiju spojiti u cjelinu koja će privući publiku svih uzrasta. A redatelj nije imao nimalo lak zadatak – imamo priču o odrastanju, ljubavnu priču, prodaju duše vragu, patriotizam, ljubavni trokut, kritiku kapitalizma, priču o ocu i sinu, te mnoge druge sitnije elemente i naravno pregršt humora i političke nekorektnosti. Ovaj film slobodno bismo mogli opsiati kao filmski čušpajz iz kojeg će svatko ubrati ono što najviše voli, a ostaviti ono što mu se ne sviđa.

Najveće pohvale možemo uputiti redatelju Bećkoviću i njegovoj direktorici fotografije Bojani Andrić. Oni su svakako podigli razinu vizuala u ovom filmu, što je u konačnici i osnovna karakteristika filmova. Ako nam ne vjerujete, slobodno pogledajte scene borbi u ovom filmu kojih se ne bi mogao postidjeti niti jedan veliki hollywoodski film današnjice. S druge strane, problemi koje bismo istaknuli su ponajviše lik i uloga Sergeja Trifunovića (Stanoje). Naime, Trifunovićev Stanoje napisan je i odglumljen kao da uragan ruši sve što se zajedno sa njim nađe u kadru. U toj diskrepanciji leži i možda najveća kritika autorima – ako volite svog negativca, napravite film o njemu! Publika definitivno traži Stanoja svih 118 minuta, a kada god od nestane sa ekrana, svi samo željno iščekuju iduću scenu s njim.

Što se tiče glumačke ekipe, od poznatijih imena tu je Nikola Kojo koji je i ovoga puta izvrstan, te ga je uistinu gušt gledati kako svakog filmskog sina časti pogrdnim epitetima dok ga istovremeno pokušava naučiti nekim bitnim životnim vrijednostima i odvesti ga na pravi put. Njegovog sina pak glumi Petar Strugar koji se punih godinu i pol dana pripremao za ovu ulogu, što se itekako vidi u scenama borbe. Osim toga, on je također veoma karizmatičan i simpatičan, te mu jendako dobro idu i romantične i akcijske scene, što je veliki adut. Sergej Trifunović, kako smo gore već i rekli, fenomenalan je i totalno pretjeran lik, no upravo to se od njega i tražio. Ostatak ekipe također je solidan, te ne možemo naći nikakvog prigovora.

U konačnici, “Jesen Samuraja” nipošto ne bismo nazvali nekim remek-djelom, no on je definitivno jedan veoma zabavan i lagan film, namijenjen prvenstveno publici koja voli simpatične ljubavne filmove pune dobrih fora. Osim toga, on je također i veoma bitan za srpsku, ali i regionalnu filmsku industriju, jer je prvi borilački film snimljen na ovim prostorima u posljednjih preko 20 godina. U svakom slučaju, ako tražite dobar provod, nema razloga da ga zaobiđete.