Kill Bill: Vol. 2 (2004)

Gledajući film Quentina Tarantina, čovjek ostane zapanjen točnošću dijaloga koji je napisan. Nema tu bespotrebnih linija, niti potraćenog vremena. Dobivate osjećaj kao da je sve što likovi izgovaraju točno onako kako je Tarantino napisao, bez imalo improvizacije. U odnosu na druge filmove, to je snažan kontrast, te je očito kako je dijalog veoma pomno napisan i ključni dio samog filma.

I u ovom nastavku „Kill Billa“, riječi su i dalje glavni sastojak, dok su pomoćni sastojci također već dobro poznati za Tarantina – nasilje, perverzni humor, te uistinu nevjerojatni vizualni stil. Gledajući ovaj film osjećate se kao da slušate simfoniju. Jasno vam je da je svaki dio, čak i onaj najsitniji, umetnut namjerno i sa mnogo promišljanja o tome kako se on uklapa u konačni proizvod.

Uma Thurman i dalje je naša hrabra heroina, koja se ovog puta bori protiv Billovog brata Budda, zatim Elle Driver, te naposlijetku i protiv samog Billa. No, njen put do svoje konačne osvete neće proći bez mnogo poteškoća i ozljeda. No, uz Umu, tu je i odlična Daryl Hannah, koja glumi Elle, a borba između njih dvije je jedna od najboljih filmskih borbi ikad napravljenih, te zasigurno najbolji dio ovog filma.

Sve u svemu, ovo je definitivno jedan od najboljih filmova ikada snimljenih. Očito je da je velika pažnja posvećena svakom, pa i onom najsitnijem detalju, glumačka ekipa je odlična, a akcijske scene vrhunsko koreografirane. Ako vas ne smeta Tarantinovo uobičajeno nasilje i psovke, nipošto ne smijete propustiti pogledati ovaj vrhunski primjer kinematografije.