Life (2017)

Desetljećima, vrh sci-fi horor žanra zauzimao je “Alien” Ridleya Scotta, iako je to i područje u koje je dobro zagazio i John Carpenter u svojoj verziji filma “The Thing” iz 1982.g, kao i mnogo drugih filmova. “Life”, film napisan od strane Paula Wernicka i Rhetta Reesa, a režiran od strane Daniela Espinose, na neki način slavi ova dva prethodno spomenuta filma, sa pričom koja pruža svježi pogled na jednostavnu ideju – kako bi to izgledalo da uistinu nađemo novi život na drugom planetu, te što bi se dogodilo da je taj život agresivan prema čovječanstvu. Ovakva premisa pogonila je mnoge druge sci-fi filmove, a iako se ovaj film tu i tamo spotaknuo, on pruža dovoljno napetosti koja će vas bez problema moći zainteresirati.

Prva stvar koju morate moći prihvatiti odlučite li se pogledati ovaj film jest to da je on jedan od onih filmova koji su jako spori i ambijentalni, poput “Aliena”. Nema tu nikakvih brzinskih akcijskih scena, kakve npr. možemo vidjeti u novim “Star Trek” filmovima. Iako se “Life” na prvi pogled čini kao “veliki” film, on je ipak jedan od onih u kojima se radnja odvija gotovo isključivo u jednoj lokaciji, unutar ili izvan svemirske stanice, sa samo 7-8 likova u cijelom filmu. Upravo zbog toga, on je mnogo više karakterni film, a zadovoljstvo nam je reći kako su svi likovi uistinu dobro napisani i duboko razrađeni, te se svaki od njih doima potrebnim – nema nijednog lika koji je umetnut bezveze i koji ne dobiva svoje vrijeme.

Film je naravno namjerno mnogo više klasutrofobičan, nego što je to npr. “Passengers”, no sve je puno odličnih detalja koji ga čine mnogo realnijim – on se temelji na pravoj znanosti, a nije samo neka puka fantazija za koju nikada ne biste rekli da će se ostvariti. U tom smislu, Espinosa je napravio odličnu stvar sa materijalom, čineći da se film doima mnogo većim, sa dobro koreografiranim akcijskim scenama, te stvarajući veliku dozu napetosti uz pomoć glazbe i uređivanja filma.

Što se tiče vanzemaljca, nećemo vam otkriti kako izgleda, ali sigurni smo da će većina gledatelja biti zadovoljna. Iako je napravljen kompjuterskom animacijom, on je veoma dobro integriran sa setovima i glumcima, te se nikada ne mora skrivati u sjeni kako bi nam se činio strašnijim nego što jest. Naravno, on se malo-pomalo rješava članova postaje, što ostavlja samo šačicu njih da osmisle kako ga zaustaviti, posebice nakon što im postane očito da će vlasti na Zemlji prije uništiti sve njih zajedno, nego da dopuste vanzemaljcu da dođe na Zemlju. Film zavšrava dvosmisleno, te ostavlja mogućnost za nastavak, što je danas već gotovo postalo normalno. U konačnici, za ljubitelje znanstvene fantastike, “Life” je veoma dobrodošao član žanra, iako možda široj publici neće biti toliko zanmiljiv kao “The Martian” ili neki drugi, većinom zato što je mnogo sporiji i temeljen na stvarnoj znanosti, što nažalost današnja moderna publika smatra dosadnim. No, svakako se radi o veoma kvalitetnom filmu, te se nadamo da će doživjeti svoj nastavak.