Lights Out (2016)

Ovaj film Davida Sandberga zapravo je proširenje njegovog 3-minutnog kratkog filma, a za 3-minutni film ima veoma dobar koncept. Mogao bi se čak produljiti i na 10 ili 15 minuta. No, pretvoriti ga u dugometražni film malo je teža stvar, a očito je da se u ovom slučaju sve pokušalo obaviti što brže, što je sa sobom donijelo negativne posljedice poput slabe priče, likova i nedostatka detalja.

Opseg samog filma veoma je mali, sa samo tri glavne uloge i nekoliko sporednih. Sophie (Maria Bello) je depreisvna, samozatajna žena čije je poremećeno ponašanje (ona priča sa nevidljivom prijateljicom Dianom) počelo ozbiljno ugrožavati njenog mladog sina Martina (Gabriel Bateman). Sophiejina adolescentna kćer Rebecca (Teresa Palmer), upliće se u ovu situaciju kako bi zaštitila svog brata, prisjećajući se i sama poteškoća koje je imala sa „Dianom“ u svom djetinjstvu. Ipak, Diana je stvarna, a to saznajemo odmah u prvih pet minuta filma. Ona je sablasno stvorenje koje može nanijeti pravu fizičku bol u mraku, no nestaje kada se upale svjetla. Ugasite svjetla – evo nje! Upalite svjetla – nema je! Sandbergov trik prilično je impresivan, no to je uistinu jedini trik kojeg ima u rukavu.

Kada dođe vrijeme da Rebecca sazna nešto konkretnije o Diani, film odjednom postaje prilično lijen – majka u svojoj kući ima kutiju punu dokaza, koji uključuju snimke psihijatarijskih intervencija i fotografije, što gledateljima ne donosi baš nekakav gušt. Ova prikladna kutija dokaza nije čak niti skrivena, već se nalazi u prostoriji za učenje koju Sophie redovno upotrebljava.

Scenarij je napisan od strane Erica Hesserera, koji u svojoj karijeri ima nekoliko nedostatnih nastavaka i remakeova, uključujući „The Thing“, „A Nightmare on Elm Street“ i „Final Destination 5“. Ono što nam ovoga puta pruža podsjeća nas na prvu verziju scenarija, koja još nije u potpunost promišljena i detaljnije razrađena. Tu i tamo film se potrudi napraviti neku metaforu za depresiju ili nasilne odnose, no iste te metafore jednostavno ne istražuje dovoljno duboko. Isto tako, pravila koja vrijede za Dianu nisu u potpunosti jasna i često se mijenjaju kada je to priči potrebno. Ipak, glavno pitanje svih potencijalnih gledatelja zasigurno glasi: „Je li ovaj film strašan?“ Odgovor na to je: „Da, veoma.“ Nažalost, poput većine horor filmova za mlade, on nije mogao u potpunosti prikazati sve što je htio. Svejedno, nakon što ga pogledate, zasigurno ćete se neko vrijeme bojati ugasiti sva svjetla u vašem domu.