Live by Night (2016)

Prvi film kojeg je Ben Affleck režirao, “Gone Baby Gone” iz 2007.g, adapitran je prema romanu bostonskog krimi pisca Dennisa Lehanea. Nešto manje od deset godina nakon, Affleck ponovno adaptira jedan njegov roman, no ovoga puta njegova vrijednost kao redatelja mnogo je veća, pošto je u međuvremenu napravio veoma kvalitetne filmove, od kojih je jedan – “Argo” – čak dobio i Oskara za najbolji film prije nekoliko godina. Do sada, svi Affleckovi filmovi miješali su prestiž i siromaštvo, a i ovaj u tome nije iznimka – on je bogata drama o bitnom desetljeću američke povijesti, no istovremeno i samo djelić američkog sna.

Površina samog filma veoma je impresivna. Na čistoj tehničkoj razini, Affleck je sve bolji i bolji. On i njegova kuća Warner očito se veoma dobro slažu, te ga Warner izgleda smatra vrijednim nasljednikom Clinta Eastwooda koji je već dugo vremena asociran uz ovaj studio. No, dok se Eastwood ponosi činjenicom da ga nije puno briga za klasicizam, Affleck ga sve više i više prigrljava, barem što se stila tiče. Ovoga puta zaposlio je Roberta Richardsona kao svog snimatelja, kako bi istovremeno božanstveno mogao uhvatiti duboke mračne sjene i vedre zrake sunca koje su obasjavale Ameriku tokom ere prohibicije, koristeći digitalne kamere visoke rezolucije kako bi prilično uvjerljivo simulirali teksturu pravog filma.

Karakterizacija likova s druge strane prilično je tašta, no to ponekad zna biti i zabavno, a ne samo iritirajuće. Tematski, likovi nisu dobri kao zasebni, no ako ih gledamo kao cjelinu, onda vidimo njihov puni smisao. Affleck pokušava poslati određenu poruku o imigrantima i njiovom iskustvu, te o načinu na koji se neki muškarci pokuašvaju pomiriti sa svojim kriminalima u borbi za preživljavanje u Americi. No, nažalost, film prilično jako zamućuje svoju poantu uz nedovoljno dobar materijal o očevima i sinovima. Film se čak pokušava i osloniti na Coughlinove kvalitete, no ništa od toga jednostavno ne nalazi snažnog odjeka.

Na neki način, ovakva vrsta filma možda je i bolja od “Arga”, koji je koristio čišću priču kako bi izrekao relativno malo toga. Definitivno nema ničeg lošeg u tome što Affleck inzistira raditi dramatične trilere namijenjene odrasloj publici – novac od Warner Bros. studija dobro je utrošen. Nadamo se da Affleckove nove Batman dužnosti neće predstavljati problem za slične projekte kojima će se htjeti posvetiti, jer su oni uistinu veoma kvalitetni i vrijedni gledanja.