Lyle (2014)
Sinopsis
Lyle je debitirao sa velikom dozom kritičkih pohvala na Outfest Film Festivalu 2014.g. gdje je glavna glumica filma Gaby Hoffman dobilia nagradu žirija za najbolju glumicu za svoj odlični nastup u ulozi Leah, trudne lezbijke koja se mora suočiti sa neviđenim zlom. Ova oda Stewarta Thodnrikea filmovima poput “Rosemary’s Baby” koristi veliku dozu crnog humora, te odličan rad kamerom kako bi svoje gledatelje odvela u rastuću noćnu moru, dok se Leah počinje pitati u vezi motiva svoje partnerice, svojih prijatelja i susjeda, a sve skupa kulminira velikim stravičnim zlom kojeg će se teško moći otarasiti.
Trailer
| Glumac | Uloga |
|---|---|
| Gaby Hoffmann | Leah |
| Kim Allen | Taylor |
| Ashlie Atkinson | Faye |
| Michael Che | Threes |
| Ingrid Jungermann | June |
| Rebecca Street | Karen |
Recenzija
Indie filmaši će probati bilo što kako bi pokušali financirati svoj novi film. Opcije variraju od žicanja obitelji i poznanika za novac, te davanja producentskih titula onima koji financijski potpomognu snimanje filma, do maksimalnog opterećenja svih mogućih kreditnih kartica, pa čak i sudjelovanja u laboratorijskim eksperimentima kako bi zaradili nešto ekstra love. Filmaši zaslužni za “Putney” ovoga puta imaju nešto drugačiji pristup – oni dozvoljavaju gledateljima da pogledaju njihov prošli uradak, “Lyle”, potpuno besplatno, tokom 45 dana sakupljanja novaca za “Putney”. A ako je “Putney” imalo dobar kao “Lyle”, ova ekipa mogla bi sakupiti prilično konkretnu svotu novca.
“Lyle” je uistinu senzacionalan film, a ključ njegovog uspjeha jest jednostavnost. Redateljica i scenaristica Stewart Thorndike osmislila je priču koja nije opterećena prekomjernim objašnjavanjem prošlih događaja, niti previše razvlači svoje napete scene ili pak pokušava ubaciti preveliku količinu melodrame. Ona svoju priču postavlja veoma brzo, obznanjuje svoju tragediju, a onda gleda kako njena heroina malo po malo pada niz jedan od dva moguća puta – totalno ludilo ili zastražujuću istinu. A samo na kraju ćete saznati o kojem putu se radi. Odlična glumačka ekipa je minimalna, sa samo šest glavnih likova, a veoma malo akcije odvija se izvan stana u kojem par živi. Suma svega ovoga jest da se film doima poput klasične radio emisije poput “Suspensea”, te bi veoma lako mogla biti adaptirana kao kazališna predstava.
Thorndike također pokazuje mnoge tehničke vještine koje savršeno pristaju uz njenu kreativnost. Njene pozicije kamera i blokiranje ponekad su uistinu nekonvencionalne (na najbolji mogući način), iznenadne scene zastrašivanja koristi veoma rijetko i samo onda kada su uistinu prikladne, izuzetno naglašava tišinu, te koristi ambijentalne zvukove kako bi dodatno naglasila strah koji proživljavaju njeni likovi.
Jedina zamjerka koju možemo uputiti ovom filmu jest što prekratko traje. Iako u samom filmu nema gotovo nimalo “masnoće”, te iako film nema nimalo nepotrebnih stvari koje bi usporile njegovu radnju, 62-minutno trajanje jednostavno je prekratko, a naposlijetku je ubrzani svršetak filma taj koji zbog toga pati. Nismo sigurni je li trajanje filma određeno iz kreativnih ili financijskih razloga – ako je iz prvog, onda Thorndike treba poraditi na svojim budućim scenarijima, ili se možda radije treba držati samo režiranje. S druge strane, ako je riječ o drugom razlogu, uistinu nam je žao, ali takav je svijet indie filmova. U svakom slučaju, ovaj film vrijedi pogledati, pogotovo ako ste istinski ljubitelj hororaca.
