Madame (2017)

Maria (Rossy de Palma) sluškinja je bogatoj američkoj obitelji u Parizu, Anne (Toni Collette) i Bobu (Harvey Keitel). Kada se Bobov sin (Tom Hughes) iznenada pojavi prije planirane večere, Anne odjednom počne paničariti jer sada ima 13 gostiju za stolom. Zbog svojeg praznovjerja, ona pošalje Mariu da se pretvara kako je i ona gošća za večerom. Unatoč tome što je dobila upute da se lijepo ponaša i ne privlači pozornost na sebe, Maria nekako uspije zapeti za oko Davidu, britanskom brokeru umjetninama.

Maria se zaljubi u Davida, kao i on u nju, misleći da je ona španjolska princeza. Marijini pokušaji da raskine vezu pokažu se neuspješnima te se sada nađe duboko u laži s kojom baš i nije udobna. Anne je užasnuta, no Bobu treba David kako bi prodao jednu umjetninu i pokrio njegove dugove. Marijina sreća dovodi Anne do toga da se zapita o svojim vlastitim životnim izborima, no njeno razmišljanje o tome neće dovesti do nekih bitnih promjena.

Nije nimalo čudno da de Palmu nazivaju muzom Pedra Almodovara – ona je s njim radila na sedam filmova od 1987. Njeno lice veoma je ekspresivno i otvoreno te ima uistinu nevjerojatnu prisutnost na ekranu. Ona je pravo srce ovog filma, čak i ako je titularna Madame zapravo Collette i njena Anne, lik koji je toliko smiješan da je gotovo prava karikatura na trenutke, no možda je upravo to i redateljev odabir pošto je htio dodatno naglasiti Marijinu autentičnost.

Film je svakako veoma humorističan sa ponekim farsičnim trenucima koji će vas također dobro nasmijati. Estetika filma uistinu je predivna, sa pariškim pejsažima, francuskim vilama i odličnim kostimima. Njegove vedre palete boja također služe i tome da nas podsjete kako i najljepša mjesta radnje ne sadrže uvijek najljepše likove. Režiran i napisan od strane Francuskinje Amande Sthers, “Madame” možda nije savršena satira, no dovoljno je supstancijalan da vam pruži dobru zabavu tokom svog čitavog trajanja.