Marrowbone (2017)

Ova zatomnjena, osjetljiva ukleta drama najviše će se dopasti ljubiteljima umjetničkih filmova, dok se vjerojatno horor obožavateljima i neće toliko svidjeti, ponajviše zbog veoma usporenog tempa. Redatelj Sanchez, koji je napisao scenarije za “The Orphanage” i “The Impossible” zamislio je ovaj film kao melankoličnu obiteljsku dramu sa jakim nadnaravnim tonovima koji naposlijetku u potpunosti dolaze na vidjelo. Radeći sa fotografom Xavijem Gimenezom i dizajnerom Patrickom Salvadorom, ova ekipa stvorila je suzdržani materijal koji odiše određenom realističnom aurom, no cijelo vrijeme daje naslutiti da se u daljini krije nešto prijeteće.

Ovakva priroda zadirkivanja osjeća se i u scenariju, koji je začinio priču veoma čudnim sporednim dijelovima za koje vam neće uvijek biti jasno hoće li se razriješiti ili ne. Bilo da se radi o enigmatičnom čovjeku koji puca po obiteljskoj kući naših glavnih likova, ili referencama na ogledala koja su skrivena ili prekrivena, “Marrowbone” naprosto uživa igrati se sa svojom publikom, makar to ne dovelo uvijek do neke konkluzije. U svakom slučaju, cijelo vrijeme ćete se pitati može li Jack sačuvati tajnu o smrti svoje majke, te koje pakleno iznenađenje redatelj Sanchez sprema u idućem trenutku.

I upravo kada mislite da znate sve što se događa u filmu, on će vas iznenaditi novim preokretom kojeg niste očekivali. U nekom drugom filmu, otkrivenje o stvorenju koje opsjeda kuću bilo bi glavni vrhunac priče, no ne i u ovom. Ovdje je to samo početak priče koja se ipak ponekad spotakne na svoju domišljatost, pokušavajući rasplesti sve zapetljaniju nit i šokove kojima je cilj dramatizirati Jackovu posvećenost da zaštiti svoju braću i sestre. No, publika će vjerojatno brzo dokučiti što Sanchez sprema, a oni koji dobro opažaju mogli bi bez problema i doći do cijelog raspleta.

To je možda jedina slaba točka ovog filma, posebice zato što MacKay odlično glumi mladića koji ima ogromnu odgovornost, no i dalje je otvoren tip koji dopušta da se zaljubi do ušiju. Mia Goth i Charlie Heaton također su odlični i dobro se uklapaju u realizam filma, te nikada ne pretjeruju sa izričajima straha. Naposlijetku, Anya Taylor-Joy, koja je već poznata po horor-trilerima “The Witch” i “Split”, i ovoga puta pokazuje sjajnu ranjivost i surovost koju smo navikli gledati u njenim ranijim ulogama. Ona je krucijalna za melodramatično finale ovog filma, koje je nažalost još jedna slaba točka. Nakon toliko preokreta, ono je naprosto neefikasno. Ipak, bez obzira na nedostatke, ovo je film koji bi se uistinu mogao dopsasti onima koji u horor filmu traže nešto više realizma i umjetničke vrijednosti.