Murder on the Orient Express (2017)

Kenneth Branagh režira i glumi u ovoj ponekad zanimljivoj adaptaciji klasične priče o misterioznom ubojstvu. Glamuzorni putnici zapeli su u vlaku u kojem hara ubojica – no, na svu sreću, među njima je prisutan i detektiv Hercule Poirot (Kenneth Branagh). I dok se oni ukrcavaju na vlak, lako je mislima odlutati kada vidite koji sve glumci glume u ovom filmu – u Branaghovoj adaptaciji romana Agathe Christie uloge su jednako blještave kao i u prvoj filmskoj adaptaciji iz 1974. godine, koja je također bila smješena u Europu tokom 1930ih.

Johnny Depp glumi američkog gangstera Ratchetta, koji se nervozno ukrcava na luksuzni Orient Express, i to sa dobrim razlogom. Službenici vlaka su Edward Masterman (Sir Derek Jacobi) i Hector MacQueen (Josh Gad), dok drugi putnici uključuju princezu Dragomiroff (Dame Judi Dench), njenu sluškinju Hildegarde Schmidt (Olivia Colman), religioznu Pilar Estravados (Penelope Cruz) i guvernanticu Mary Debenham (Daisy Ridley). Iako se na prvi pogled ovo čini kao savršeno dobra glumačka postava, nastupi glumaca u ovom filmu vrlo vjerojatno neće zaslužiti niti jednu nominaciju za Oscara, pošto i nisu baš nešto posebno.

Prvo i osnovno, tu imamo Branagha koji debelo pretjeruje u svojim scenama, a činjenica da su njegovi brkovi jednako pretjerani samo dodatno pogoršava situaciju. Njegove pompuozne linije izuzetno su izlizane i nisu nimalo smiješne. Nekoliko drugih glumaca dobilo je tu nesreću da ih je zapao jednako izlizani tekst, što pokazuje koliko je teško modernizirati roman Agathe Christie u 21. stoljeću. A tu je i kinematografija Harisa Zambarloukosa koja će zasigurno svima biti dodatna distrakcija.

No, nakon svega toga imamo Michelle Pfeiffer. Ona je pravo osvježenje u ovom filmu, u kojem glumi flertujuću udovicu Hubbard te pruža nekoliko odličnih scena, koje uz njen raniji nastup u filmu “Mother!”, uistinu mogu poslužiti kao lansirna rampa za ovogodišnje Oscare. Tom Bateman također je zabavan u ulozi vlakovođe Bouca iz čega bismo mogli zaključiti da je Christie možda bila bolja u pisanju humorističnih likova nego onih koji se doživljavaju ozbiljno. Kako god da bilo, ovaj film definitivno ima previše likova, no Branaghov brzi tempo drži priču stabilnom i bez problema dovodi gledatelje do raspleta koji je napet čak i ako znate tko je pravi ubojica. U konačnici, ovo je definitivno film uz kojeg nije problem izgubiti 2 sata, no ne bismo ga svrstali u neke top ljestvice.