Muškarci ne plaču (2017)
U kinima
Ocjena
Trajanje
1h 38min
Zemlja / jezik
Bosna i Hercegovina, Slovenija, Njemačka, Hrvatska / bosanski
Klasifikacija
Režija
Alen Drljević
Scenarij
Alen Drljević
Zoran Solomun
Produkcija
Rebekka Garrido
Mirza Hamzić
Damir Ibrahimović
Amira Lekić
Bojan Mastilović
Snežana Penev
Smiljan Tolj
Igor Vranjković
Jasmila Žbanić
Glazba
Dado Jehan
Kinematografija
Erol Zubčević
Sinopsis
Kada, nakon skoro dva desetljeća od kraja rata u Jugoslaviji, u napušteni srpski hotel dospije raznolika skupina ratnih veterana kako bi prošli kroz prijeko potrebnu psihološku terapiju, oni niti ne slute da će se ubrzo naći u pravoj ratnoj situaciji. Neke rane jednostavno je nemoguće zatvoriti, a njihove razlike ubrzo će ponovno izaći na vidjelo i manifestirati se na najgore moguće načine. Ova briljantna drama koja govori o našoj sposobnosti da oprostimo drugima, kao i samima sebi, sadrži najkvalitetniju glumačku postavu s ovih prostora.
Trailer
Glumac | Uloga |
---|---|
Izudin Bajrović | - |
Ermin Bravo | - |
Sebastian Cavazza | Ivan |
Jasna Đuričić | - |
Ivo Gregurević | - |
Emir Hadžihafisbegović | Merim |
Boris Isaković | - |
Nermin Karačić | - |
Boris Ler | Jasmin |
Leon Lucev | Valentin |
Recenzija
Priča ovog filma, napisan od strane redatelja Alena Drljevića i scenarista Zorana Solomuna, u početku se čini kao da joj je dovoljno samo promatrati skupinu ljudi dok se oni igraju nevinih igara – oni su pelikani i pingvini koji natjeravaju jedan drugoga – a zatim sjedaju za svoju prvu grupnu terapiju. Ivanova izjava da su sve strane činile zlodjela pošteno uznemiri ostale sugovornike, te ubrzo nastaju velike nesuglasice, a nakon toga i mnogo gadnije konfrontacije.
Ono što Drljevića uistinu zanima nije činjenica da će njegovi likovi postati bolji ljudi na kraju filma, pošto je to nerealno i umanjuje intrigu i napetost priče. Ono što je bitno jest da, poput Ivana, ovaj film nema predrasude prema niti jednoj strani, već ih sve pokušava objedniti u neku cjelinu i pružiti širok spektar mišljenja i načina na koji se ljudi nose sa svojom tragičnom prošlošću.
Film naposlijetku najbolje funkcionira kao pogled u kompleksnu fuziju toskične muškosti, etničkih razlika i stvarnih trauma koje su pojačane zbog konflikta, a nikako nije tradicionalna priča o čovjeku ili ljudima koji se nalaze na putu k iskupljenju. Ovaj odabir, koji film čini mnogo drugačijim od ostalih, najveći je adut filma, ali ujedno i očita mana, jer sugerira određene stvari vezane uz psihologiju balkanskih muškaraca, no također ovaj već dovoljno mračni film čini još težim za prodati gledateljima.
Većinu trajanja filma, gluma i kinematografija su gotovo dokumentarne naravi, iako definitivno ima trenutaka u kojima nam je drago što je Drljević odlučio raditi sa nekima od najboljih glumaca u regiji umjesto sa poluamaterima. Osim toga, glavna poruka filma veoma je melankolična – iako možda svi ljudi neće dobiti nešto od grupne terapije, sastajanja sa ljudima koji su bili na drugoj strani, ili pričanja o tome kroz što su sve prošli, neki od njih barem će malo lakše disati, što bi ipak moglo dovesti k boljoj budućnosti. U konačnici, ukoliko ste raspoloženi za jedan veoma teški, ali definitivno drugačiji film o ratu u Jugoslaviji, ovo je svakako nešto što biste trebali pogledati. No, film nipošto nije za svačiji ukus.
Slični filmovi