Ne gledaj mi u pijat (2016)

Debitantski dugometražni film hrvatske redateljice Hane Jušić, “Ne gledaj mi u pijat”, priča je o mladoj ženi koja živi pod opresijom svojih čudnih rođaka, dok ona zapravo žudi za svježim zrakom i slobodom. Prvih nekoliko minuta ovog filma dokazuju bez imalo sumnje da naša glavna junakinja, Marijana, nema nimalo mira i slobode u svom životu, čak niti na zahodu. Ona ima veoma intruzivnu majku, autoritativnog oca i starijeg brata koji nikako ne može odrasti – a svi oni žive u malenom, skučenom stanu, kojeg ispunjava miris pržene hrane.

Samo pokoji odlazak do bazena našoj 24-godišnjoj junakinji pruža poneki trenutak opuštanja. Njena situacija postaje mnogo gora kada joj otac doživi srčani udar i ostane prikovan za krevet. Marijana sada mora preuzeti ulogu glave obitelji, zajedno sa svim odgovornostima koje ta uloga sa sobom nosi, dok njen nezaposleni brat po cijele dane gleda televiziju, a majka rasipa novac na krokete u obliku dinosaura. Čak i susjedstvo, koje se nalazi u kaotičnom dijelu na periferiji Šibenika, Marijani predstavlja problem, jer nitko ne zna gledati svoja posla. Jedini način da se riješi stresa su joj seksualni odnosi sa potpunim strancima, no takve aktivnosti ne mogu biti trajno riješenje. Marijana mora uzeti slobodu u svoje ruke – no kako će to napraviti, te što ako joj pružena sloboda ne donese ono što je htjela?

Mlada hrvatska redateljica koristi brutalni realizam, no istovrmeno i dozu crnog humora, kako bi prikazala dinamiku ove disfunkcionalne obitelji, u kojoj su međusobni odnosi kompleksni i kontradiktorni. To je izmiješano sa prilično ružnim estetikama, u kojima kinematografija Jane Plećaš pokušava naći ljepotu, čak i u najtrulijim vizualima, mijenjajući sugestivne i gotovo nadrealne sekvence sa trenucima koji su gotovo dokumentarne naravi. Što se tiče glumačke ekipe, oni su odlično sinhronizirani. Mia Petričević dijeli set sa troje velikih profesionalaca – Arijanom Čulinom, Nikšom Butijerom i Zlatkom Burićem – no uspješno se nosi sa ovim velikim teretom.

Za kraj, valja reći kako je film veoma kvalitetno napravljen, te pruža veoma unikatan i maračan pogled na dalmatinski način života, što bi nekim gledateljima moglo biti veoma interesantno, no isto tako smo sigurni da će biti i onih koji će u prvih nekoliko minuta otpisati ovaj film kao nešto potpuno nezanimljivo. No, iako će gledatelje vjerojatno polazirati, njegova umjetnička vrijednost zasigurno neće ostati nezamijećena, a Hanu Jušić definitivno očekuje blistava budućnost u svijetu filma.